Nekršćani često tvrde da je znanost dokazala kako je Biblija zastarjela. Tvrde sa su suvremena otkrića učinila biblijski svjetonazor smiješnim. Takve tvrdnje iznose nekoliko pogrešnih pretpostavki i niječu sagledavanje Biblije u pravoj stvarnosti.
Biblija nije znanstveni udžbenik i nije joj svrha tumačiti tehničke izraze i podatke iz svijeta prirode, nego tumačiti Božje namjera Njegovog odnosa prema čovjeku. Ona se bavi duhovnim stvarima i sigurno nije tehnički priručnik za znanstvenike.
Opis koji Biblija daje u vezi prirode nije znanstven niti neznanstven, već je sročen riječima koje nisu tehničke naravi i često uopćene, tako da čak i običan čitatelj može slijediti misao. To ni u kom slučaju ne znači da su izjave i opisi netočni, nego da su napisane sa stanovišta i u jeziku nestručnog promatrača za najširi krug čitatelja.
Premda je Biblija napisana za vrijeme kad su svijetom kružile maštovite zamisli o svijetu, ona se prikazuje jedinstvena u svom pogledu na stvaranje, prirodu i Boga. Sirovi politeistički izvještaj Babilonaca o stvaranju svijeta u izravnoj je suprotnosti s uzvišenim zapisom koji se nalazi u Knjizi Postanka (usporedi sličnost, ali i neobične razlike koje pokazuju koliko je biblijski izvještaj logičniji i prihvatljiviji).
Drevni su narodi uglavnom bili mnogobožci, politeisti što je posve suprotno jednoboštvu, monoteizmu Biblije, jedinoj takvoj vjeri u drevno doba. Zbog toga Bibliju ne možemo jednostavno protumačiti kao proizvod njezine okoline.
Tvrdnje u Bibliji koje se odnose na znanost na drugačijoj su razini od ostale književnosti onoga doba. Biblija ne sadrži nikakve smiješne znanstvene tvrdnje o svijetu prirode, dok čak i u učenih grčkih filozofa nalazimo vrlo smiješne navode o svjetlu, stvaranju i astronomiji.
U Vedi, svetim hinduističkim spisima, nalazi se tumačenje da je ”mjesec približno 200.000 kilometara udaljeniji od Sunda, a svijetli vlastitim izvorom svjetlosti, Zemlja je ravna ploha trouglastog obila, potresi dolaze kad se slonovi tresu ispod nje.”
Ptolomej je nagovijestio da je Zemlja ravna ploha. Čitamo takve zapise i smijemo se, ali u Bibliji se ne nalaze takve apsurdne i smiješne izjave.
Znanost i Biblija se u suštini ne poništavaju. Promatraju svijet svaki iz svojeg ugla, ali u konačnici nisu u suprotnosti.
Razumno je vjerovati da ako je isti Bog stvorio svijet prirode, a također se objavio čovjeku kroz Bibliju, i ako je za nju odgovoran, tada bi nastojao da ta dva svjedoka povećaju Njegovu ulogu u tome a ne da jepostide i obezvrijede.
Zanimljivo je zamijetiti da sam početak suvremene znanosti počiva na istinitosti Biblije. Činjenica da postoji Bog koji je stvorio svijet i oblikovao organizirani svemir, primorala je ljude poput Newtona istražiti zakone kojima bi znanstveno protumačio red u svemiru. Znanost svoje korijene ima u Bibliji, i nikako ne ruši njezine temelje.
Autori: Josh McDowell i Don Stewart; iz knjige ”Odgovori na teška pitanja”, Duhovna Stvarnost Zagreb
