Često nailazim na nezgodnu pogrešnu predodžbu o tome da je Bog, odnosno Isus, promijenio ime važnog čovjeka, kojeg sada zovemo sveti apostol Pavao.
U nedavnoj propovijedi čuo sam sljedeće: „Kao što je Savao progonitelj mogao postati apostol Pavao, Bog i nama na isti način iskazuje milosrđe.“ Na jednom ispitu, jedan od mojih najboljih studenata napisao je sljedeće: „Savao, onaj koji je preimenovan u Pavao, najveći je glasnik evanđelja.“ Član crkve jednom me upitao: „Čekaj, ti misliš da Isus nije promijenio Savlovo ime u Pavao na cesti prema Damasku?“
Problem je u tome da takvo gledanje, koliko god ono bilo uobičajeno, nije točno. Žao mi je što vas moram razočarati.
Popularno, ali ne biblijsko
Nije mi jasno podrijetlo ove zamisli, iako ne sumnjam da je netko proučavao i ovo, ali imam dojam da je ova misao o tome da je Savao preimenovan u Pavla samo pametno vađenje iz konteksta priče iz Staroga zavjeta, koja je primijenjena na ovog velikog apostola.
Kao što znamo, Bog je promijenio imena dvojice patrijarha iz Staroga zavjeta: Abrama u Abrahama (Postanak 17, 5) i Jakova u Izrael. (Postanak 32, 28) Na temelju toga postoji misao da se nešto slično sigurno dogodilo Savlu kada je putovao na cesti prema Damasku. (Djela 9)
No, nigdje u Bibliji ne nalazimo dokaz koji bi ukazivao na promjenu imena Savla u Pavla. Evo šest dijelova Biblije koji dokazuju da je ova popularna tvrdnja pogrešna:
1. Isus mu se obraća sa ”Savle, Savle” na putu za Damask. (Djela 9, 4)
Ništa nam ovdje ne nalaže da je Isus s vremenom promijenio Savlovo ime. U Galaćanima 1, 15-17 Pavao propovijeda o tome da je bio odvojen prije rođenja kako bi propovijedao poganima, no ne spominje se nikakva promjena imena.
2. Nakon njegovog obraćenja Ananija mu se obraća sa ”Savle”. (Djela 9, 17)
Nema spomena promjene imena. I dalje mu se obraćaju sa ”Savle” čak i nakon Savlovog ne tjelesnog susreta s Kristom.
3. Sveti Duh mu se obraća sa ”Savle” prije njegovog prvog misijskog putovanja.
Djela 13, 2 kažu sljedeće: „A kad su oni služili Gospodinu i postili, reče Duh Sveti: “Odvojite mi Barnabu i Savla na djelo, na koje ih pozvah.“ Bilo bi čudno kada bi treća osoba Trojstva nastavljala nazivati ovog čovjeka prema njegovom imenu koje je imao kao progonitelj, ako je druga osoba Trojstva ovome čovjeku već promijenila ime, o čemu čitamo četiri poglavlja ranije.
4. Nakon obraćenja još jedanaest puta ga nazivaju ”Savao”.
Ponovno, ovo je čudno. Zašto bi mu se obraćali sa ”Savao”, ako mu je Isus promijenio ime u Pavao?
5. Odlučujuća promjena iz ”Savao” u ”Pavao”, koja je opisana u Djelima, događa se tek nakon što Pavao ode na misionarska putovanja izvan Jeruzalema.
Ova suptilna promjena zabilježena je u Djelima 13, 13: „A kad se Pavao i njegovi pratitelji odvezoše iz Pafa, dođoše u Pergu u Pamfiliji. A Ivan se odvoji od njih, i vrati se u Jeruzalem.“ Čovjek koji je ”promijenio” njegovo ime nije bio Isus, nego Luka.
6. Savao i Pavao su cijelo vrijeme bila imena za istog čovjeka.
Ovo naglašavaju Djela 13, 9: „A Savao, koji se zove i Pavao, pun Duha Svetoga pogledavši na njega…“ Ovdje vidimo da se radi o istome čovjeku. Ovo nam je potvrda da su ovo dva imena za istoga čovjeka, da se nije radilo o tome da je ”Savao tiranin bio preimenovan u Pavla kršćanina”. Radi se o dva imena istoga čovjeka, prije i nakon njegovog obraćenja.
Pavao je Savao
Kao što ispada, ”Savao”, ime koje korijene vuče od poznatog prvog kralja Izraela, iz Benjaminovog plemena kojem je i sam Pavao/Savao pripadao (Filipljanima 3, 5) jednostavno je hebrejsko ime za ovoga čovjeka. Grčko ime Pavao vuče korijene iz latinskog prezimena ”Paulus”.
Za nekoga tko je rođen u Tarzu (Djela 21, 29) i koga je obrazovao Gamaliel u Jeruzalemu (Djela 22, 3) kroz strogu farizejštinu (Galaćanima 1, 14; Filipljanima 3, 5-6), ovo nije neobično. Ali evo jasnog, neizravnog dokaza: kada se Pavao prisjeća svoga obraćenja, on specifično govori o tome da mu se Isus obratio na hebrejskom jeziku riječima: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ (Djela 26, 14) Pavao ovdje naglašava kako mu se Isus obratio na njegovom hebrejskom imenu, ali ne govori ništa o tome da to više neće biti njegovo ime.
Kada Savap/Pavao započinje sa svojom misijom širenja evanđelja poganima koji govore grčkim jezikom, što započinje sa zapisom u Djelima 13, 9, prirodno je za Luku, pisca Djela apostolskih da ga počne nazivati grčkom verzijom njegovog imena. Ne iznenađuje stoga što se o njemu u Jeruzalemu govori kao o ”Pavlu”, jer je ondje bilo isto tako onih koji su govorili na grčkom. Zaista, Luka bi mogao stvarati tematsku poantu, kada je oko 13. poglavlja umjesto imena Savao počeo koristiti ime Pavao, s obzirom na širu tematiku Djela apostolskih. Nakon svega, evanđelje se počinje širiti iz Jeruzalema, koji je bio pretežito židovski grad, do ”završetka zemlje”, odnosno Rima, dijela svijeta u kojem su prevladavali oni koji su govorili grčkim jezikom.
Dva imena apostola nije ništa jedinstveno. Nekoliko drugih ljudi, koji se isto tako spominju u Novome zavjetu, imali su dva imena: Josip koji se kasnije naziva Barnaba (Djela 4, 36), Šimun, kasnije nazvan Niger (Djela 13, 1) i Toma koji je isto tako nazivan i Blizanac. (Ivan 21, 2)
Zašto je ovo važno?
Zašto je objašnjavanje ovog problema važno? Zašto bih utrošio toliko vremena na objašnjavanje čovjeka za koga je božanska promjena imena iz Savla, koje je označavalo lošeg čovjeka, u Pavla koje označava dobrog čovjeka, jasna predodžba Božjeg milosrđa?
Teološke zamisli koje nemaju korijen u Božjoj Riječi, bez obzira na to koliko se one činile privlačne i korisne, su nedopuštene. Mogu zamisliti koliko je lako izvući snažne načine za primjenu iz tvrdnje da je Savao progonitelj nakon susreta s Isusom bio tako promijenjen da je dobio novo ime. O ovome bi se moglo propovijedati, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica koliko je u Bibliji povezano davanje imena s identitetom čovjeka. No bez obzira na to, bez biblijskih dokaza koji bi potkrijepili ovu tvrdnju, ne bismo je trebali koristiti.
Pravilo se ne primjenjuje samo na ovu situaciju. Još jedna uobičajena grješka jest spajanje magova s pastirima kod štalice. Magovi nisu bili prisutni kada su bili prisutni pastiri: oni su pronašli Isusa nekoliko mjeseci kasnije. Možemo izvesti ispravno učenje iz pogrješnog teksta i možemo izvesti pogrješno učenje iz ispravnog teksta.
Kao Božji narod, trebali bismo biti posvećeni pažljivom čitanju Biblije i primjenu pročitanog, koliko god je to moguće u svakom području naših života. Primjena nečega, što nam izgleda kao da je utemeljeno na Bibliji iako zapravo nije, čak i ako nam djeluje kao da bi to moglo biti korisno ili zanimljivo, može lako umanjiti vjeru čovjeka, pogotovo nakon što se shvati da je vjernik vjerovao u nešto što nema biblijski temelj.
Autor: Greg Lanier; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoaliton.org koje vrijedi za Novizivot.net.
