Što je opasnije za ljudske duše – novac ili teologija?
Novac je lakši odgovor. Pavao nas upozorava: “Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. “(1. Timoteju 6,10). Vrednujte novac, i ono što se njime može kupiti, više od Boga, i to će vas odvojiti od Njega i donijeti vam zastrašujuću, beskrajnu bol, koju odvojenje sa sobom nosi.
Sam Isus kaže: “Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.” (Matej 6,24; vidi također Hebrejima 13,5). Bog kršćanstva i bog novca su nepomirljivo suprotstavljeni. Oni ne mogu biti zajedno u ljudskom srcu. Ako uhvatite sebe kako služite novcu, opsjednuti ste sa zaradom, prikupljanjem novca i trošenjem, po definiciji vi ne služite Bogu.
No, je li novac duhovno opasniji od teologije? Odgovor može biti varljiviji nego što mislimo, a posebno kada se gleda iz ugla udobnosti ponosno bogate i obrazovane američke crkve. Novac je opipljiv, prebrojiv, često vidljivi bog. Teologija, s druge strane, ako je odsječena od istinskog poznavanja i uživanja boga, može biti umirujući, suptilan, i površno-duhovni bog. Oboje su smrtonosni, ali jedan od njih nas uljulja u ponosno, intelektualno i čisto kozmetičko povjerenje i mir pred Bogom. Teologija će vas ubiti ako ne potpali duboku i trajnu ljubav za Boga Biblije, i ako ne potakne želju za njegovom slavom, a ne vlastitom.
Dobra teologija je jedini put do Boga
Istini za volju, ja volim teologiju, a i vi biste također trebali. Pavlov jedini cilj u životu i službi bio je znati Krista i to raspetoga (tj. znati kršćansku teologiju), i on je želio znati Boga u Kristu, koliko god je to moguće, sa svim posljedicama koje to nosi na sve što misli, govori i čini (1. Korinćanima 2,2). Vi ne možete čitati pisma ovog čovjeka i ne doći do zaključka da je teologija bila u srcu toga što je radio. Živio je da bi znao što je više moguće o ovom neistražljivom Bogu, i bio je spreman umrijeti za te istine.
Psalam 119 je strastveno ljubavno pismo napisano o Božjoj objavi u njegovoj riječi. Ono što znamo o Bogu iz Biblije je nevjerojatno, neiscrpno je isplativo za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, i za život (2. Timoteju 3,16; Ivan 6,68).
Bez teologije, nećete znati Boga – doslovno i duhovno. Dakle, svrha ovog članka nije zabrana teologije, ne daj Bože, već upozorenje na oprez u vezi sa teologijom. Znanje o Bogu može, na našu štetu, zamijeniti autentično poznavanje Boga, osobito za one koji su teološki profinjeni i samouvjereni. Svi bismo trebali željeti da je naša teologija ne samo istinita, već ispunjena Duhom i plodonosna.
Najbolji čitatelji mogu biti najgori slušatelji
Farizeji su se borili sa Isusom na svakom koraku. Oni su mrzili i sumnjali na puno toga što je rekao i učinio, i uvijek su iznova pokušavali uhvatiti ga u laži ili nedosljednosti. Oni su stalno čitali Božju riječ. Znali su ovu knjigu jako dobro, ili se barem tako činilo, a ipak nisu znali Riječ života koja je disala i govorila tu pred njima – Riječi kroz koju je sve stvoreno, i bez koje ništa nije stvoreno što je stvoreno (Ivan 1,3), Riječ koja je tijelom postala i hodala zemljom (Ivan 1,14), Riječ koja je savršena slika Boga, i koja podupire svemir riječju svojih usta (Hebrejima 1,3).
Marko pripovijeda o jednom od tih sukoba između Isusa i tzv. duhovnih stručnjaka svoga vremena. “Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: “Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?”‘”(Marko 7,5). Mi znamo da ovo nisu farizejska poniznost i iskrena znatiželja (Matej 12,14; 22,15). Ovo je prkos i pokušaj da se potkopa i osramoti Sin Božji.
Oni su bili toliko sigurni u svoju teologiju da su se sukobili sa samim Kristom. Pokušali su uhvatiti u mrežu svoje plitke teologije samog onog koji je ispunjenje i vrhunac svih stranica koje su pročitali. Oni su osporavali Božje razumijevanje Boga. Njihovo obrazovanje i ponos – njihovo znanje i pouzdanje u vlastiti sustav – su ih oslijepili za samu sliku i glas Božji. Znali su toliko o Bogu, a ipak su ga poznavali tako malo.
I oni pismeni trebaju naučiti čitati
Isus odgovara njihovim neukim i ubojitim kritikama samim Pismom koje su, čini se, tako dobro znali. “A on im reče: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.” (Marko 7,6-7). Licemjerje, prema Isusu, odvaja znanje o Bogu od istinske ljubavi prema Bogu. Kod licemjerstva, ne radi se samo o neposluhu prema Bibliji (farizeji su svakako smatrani “poslušnim”), već i o razočaranju s Bogom Biblije. Možete ga znati, ali ne i istinski poznavati. A to može biti najopasnija stvar na svijetu, koliko god se ugodno, sigurno, i informirano osjećali.
Isus na to kaže: “Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.” (Marko 7, 8). Vi ste zamijenili istinu o Bogu za slike istine koje je proizveo vaš vlastiti um. Vi ste voljeli ono što ste naučili o Bogu više nego samoga Boga. Pouzdali ste se u svoje znanje i poslušnost više nego onome što je došlo od Božjih usta. “Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.” (Matej 15, 6).
Možete davati desetak i od teologije
Dakle, trebamo se bojati novca kada vodi naša srca i vjernost od Boga. Također, trebamo se bojati našeg sustava teologije kada na suptilniji način čini isto. Kroz naše dobre discipline učenja o Bogu – čitanje, traženje, slušanje, pisanje – moramo se pobrinuti da razvijemo navike da također cijenimo i slavimo. Budite predani tome da imate ispravnu teologiju, ali budite podjednako predani tome da imate relacijsku teologiju; intimnu relaciju sa Bogom kroz koju rastete, ponizni ste i iskreni. Nemojte jednostavno proučavati Pisma zarad soteriologije, već tražite spas – vječni život – koji se nalazi samo u tijelu, krvi i osobi Isusa Krista (Ivan 5,39).
Dajte desetak od svoje teologije. Baš kao što je sav novac Božji, i sva dobra teologija je Božja. Sva je sve o njemu, iz njega, i za njega. Ipak, dajemo mu deset posto ili više od našeg novca iz tjedna u tjedan da izrazimo zahvalnost, vjeru i radost u Bogu, čak i da time kažemo da je sve njegovo. Isto tako, trebamo se obratiti Bogu kroz slavljenje, kada o njemu saznamo više. Iskoristite svaku priliku ponuditi ono što ste vidjeli o Bogu natrag k njemu u molitvi i bogoštovlju.
Zaustavite se i molite Božje riječi o Bogu natrag k njemu. Vodite dnevnik kao način poticanja vašeg srca na stvari koje je veš um počeo shvaćati. Izgovarajte istine koje učite da bi ih i ostali mogli čuti i ljubiti, podijelite ih s nekim. Psalmist je na ovaj način odgovorio na pitanje dubljeg poznavanja Boga i njegove ljubavi u Psalmu 63: “Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit’ … Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima. “(Psalam 63,3. 5).
Nikada nećemo biti istinski zadovoljni znajući o Bogu. Moramo ga znati. Ako ova dihotomija nema smisla za vas, pripazite. Činjenice o Bogu, bez osjećaja za Njega i zajedništva s Njim, bez osjećaja da ste Božji odabrani, otkupljeni, sin ili kći koje on poznaje, će vam dati lažan osjećaj Božje ljubavi i sigurnosti. No, činjenice o Bogu vas mogu privući bliže Njemu.
Ne možete služiti Bogu i teologiji, ali možete služiti, voljeti i cijeniti Boga dobrom teologijom.
Autor: Marshall Segal; Prijevod: Aleksandar J.; Izvor i foto: DesiringGod.org
