Puno puta ste doživjeli da ne možete oprostiti osobi koja vam je nanijela zlo. No, to nije Božja volja.
„Tko je Bog kao ti, koji oprašta grijehe i ostatku baštine svoje otpušta opačine, koji ne drži dovijeka gnjeva svojega, nego radost ima na milosti“? (Mihej 7, 18)
Bog je ljubav i On uživa u nepromijenjenoj ljubavi. Oproštenje je potrebno nakon što se barijera grijeha ispriječi prema Božjoj suverenoj ljubavi. Prva stvar jest naučiti prihvatiti Božje oproštenje i ono što je Isus morao napraviti da bi nam oprostio.
Nakon što smo to vidjeli i iskusili, poduzeli smo važan korak. Kada smo povrijeđeni, koštat će nas nešto kako bismo oprostili drugima.
PROČITAJTE: 10 biblijskih razloga zašto trebamo oprostiti
Prirodna ljudska reakcija bila bi da vrati istom mjerom. Još je i teže kada ljudi ne prihvaćaju naše oproštenje. No, imajte na umu, oproštenje nije bila jednostavna stvar za Isusa, a od nas očekuje iskorak u vjeri.
„Podnosite jedan drugoga i opraštajte jedan drugome, ako ima tko tužbu na koga; kao što le i Gospodin vama oprostio, tako i vi“. (Kološanima 3, 13)
Pavao je bio svjestan da trebamo podnositi jedni druge, no bez obzira na to data nam je zapovijed da opraštamo jedni drugima. Hvala Bogu, to nije Mojsijeva zapovijed kojoj se moramo pokoravati u samima sebi, već opraštamo „poslušnost vjere“. (Rimljanima 16, 26) Znamo da možemo oprostiti jer smo „postali sudionicima božanske prirode“. (2. Petrova 1, 4)
„Ne mogu oprostiti“!
Smiri se, ako si vjernik, novo si stvorenje. Dijeliš božansku prirodu. Ti si mladica i Krist je loza. Bez Njega ti ne možeš učiniti NIŠTA, što uključuje i oproštenje. (Ivan 15, 5) Kada je naša prva reakcija da ne možemo oprostiti, to nije pogrešno. Živimo po suprotnosti, a negativnosti se uvijek žele ispriječiti vjeri.
„Gospodine, ne mogu oprostiti, ali dijelim božansku prirodu s Tobom i Ti možeš oprostiti kroz mene“. Kršćanin uvijek živi s onime što slijedi ”ali”. Stoga, ne brinite se ako vaša prva reakcija nije ona u vjeri. Trebate kamen iskoraka kako biste prakticirali vjeru.
Nema mjesta duhu neopraštanja
„Ako li vi ne oprostite, ni Otac vaš na nebesima neće oprostiti vama grijeha vaših“. (Marko 11, 26)
PROČITAJTE: Koje su posljedice duha nepraštanja?
Ovo je svečana riječ. Ako nama Bog slobodno oprašta, i mi trebamo tako drugima opraštati. Kršćani su ljudi koji trebaju biti poznati po opraštanju drugima, jer se tako ponaša i naš Gospodin. Mi dijelimo božansku prirodu i uvijek smo spremni poduzeti prvi korak, čak i kada nam drugi nisu spremni oprostiti.
Oprostiti znači spriječiti gorki korijen
„Svaka gorčina, i gnjev i ljutina, i vika i psovka neka se ukloni od vas sa svakom pakošću! A budite jedan drugome blagi, milosrdni, opraštajući jedan drugome kao što je i Bog u Kristu oprostio vama“! (Efežanima 4, 31-32)
Efežanima 4, 31 opisuje osobu koja nije spremna oprostiti i koja se ponaša u skladu s tijelom. To stvara korijen gorčine i skandala. Gorčina je opasna bolest koje se teško možemo riješiti. Gorčina i skandal proždiru našu duhovnu energiju.
Biblija kaže: „Gledajte, da tko ne ostane bez milosti Božje, da ne uzraste kakav korijen gorčine, i ne počini štete, da se mnogi ne okaljaju“! (Hebrejima 12, 15) „Ali vi tako ne upoznaste Krista“. (Efežanima 4, 20) Učimo kako biti kao Krist tako što ćemo biti ljubazni, suosjećajni i skloni opraštanju. (Efežanima 4, 32) Tako trebamo činiti!
Opraštamo drugima iz srca
„Tako će i Otac moj nebeski postupati s vama, ako svaki od vas ne oprosti od srca bratu svojemu“. (Matej 18, 35)
PROČITAJTE: Ako mi ne oprostimo drugima, znači li to da Bog neće oprostiti nama?
Gospodin želi da im oprostimo iz srca, potpuno i bezuvjetno.
Zaključak
Što Biblija kaže o opraštanju tvome bratu i sestri? Biblija nam zapovijeda da im opraštamo slobodno, čak i onda kada oni nama ne oproste. Jer smo sudionici božanske prirode, novi život u nama može oprostiti. Nemamo isprike. To nas može nešto koštati, ali zapamtite, to je koštalo Isusa sve. Niti jedan odnos se može funkcionirati ili biti obnovljen bez oproštenja.
Autor: Roel Velema; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
