Ne moraš uvijek imati sve odgovore. Ti samo vjeruj Bogu, a On će se nastaviti brinuti za tvoj život.
Život je često poput olujnog mora – valovi se dižu, vjetar puše, a mi, u malom čamcu svoje svakodnevice, očajnički pokušavamo razumjeti kamo nas struja nosi. Koliko puta smo se našli u situaciji gdje pitanja nadjačavaju odgovore: “Zašto se ovo događa meni? Što sam učinio da prolazim kroz ovo? Kada ćete se sve promijeniti?” U tim trenucima, osjećamo se slabo i bespomoćno. Nije nam lako …
Ali što ako ti kažem da ne moraš znati sve? Postoji nešto oslobađajuće u spoznaji da nisi ti taj koji mora imati kontrolu nad svakim detaljem svog života. Postoji Bog, veći od svih naših pitanja, snažniji od svih naših oluja, koji vidi ono što mi ne možemo vidjeti i zna ono što mi ne možemo pojmiti.
Vjerovati Bogu ne znači da ćeš odmah dobiti sve odgovore
Zato što si Božji, ne znači da će se tvoje nebo razvedriti u trenu ili da će svaka suza biti obrisana čarobnim štapićem. Ne! Vjerovati Bogu znači predati Mu svoje neizvjesnosti, svoje strahove, svoje “zašto” i “kako” te stajati usred kaosa i reći: “Ne razumijem, ali znam da Ti razumiješ. Ne vidim put, ali vjerujem da Ti vidiš.”
Sjeti se trenutaka u životu kada si mislio da nema izlaza, a onda se, nekako, pojavio tračak svjetla. Sjeti se dana kada si mislio da ne možeš dalje, a ipak si ustao i nastavio. To nije bila slučajnost. To je bila Božja ruka, tiha, nevidljiva, ali uvijek prisutna. On ne obećava da ćemo uvijek razumjeti Njegove puteve, ali obećava da nas nikada neće ostaviti da ih prolazimo sami.
U Svetom pismu stoji: “Jer ja znam naume što sam ih ja naumio za vas,” govori Gospodin, “naume mira, a ne zla, da vam dam očekivani svršetak.” (Jeremija 29, 11) Ove riječi su podsjetnik da čak i kada mi ne vidimo smisao, On ga vidi. Čak i kada nam se čini da je sve izgubljeno, On gradi nešto novo.
Danas, ako se osjećaš preplavljeno, ako te pitanja guše, a odgovora nema – zastani. Udahni. Nisi sam. Ne moraš znati sve. Ne moraš riješiti svaki problem vlastitim rukama. Prepusti Bogu. On nije zaboravio na tebe. Nemoj se bojati reći: “Ne znam.” Jer u tim riječima leži snaga – snaga povjerenja u Onoga koji zna. Vjeruj Bogu, čak i kada put nije jasan. On je svjetlo u tami, sidro u oluji, i jedini odgovor koji ti uistinu treba.
MOLITVA: Oprosti, Bože moj, što očekujem da sve mora biti onako kako ja zamislim. Često su moja očekivanja sebična i želim lagodan život. Znam da je sve što dopustiš da me snađe u konačnici za moje dobro. Daruj mi hrabrosti da sve prihvatim i pomozi da moja vjera u Tebe ne malakše. Obnavljaj me silom i snagom Tvoga Duha. Amen!
