“Gospodin je moj pastir.” Nije li se psalmist sjetio dana kad je kao dječak snagom Gospodnjom ubio lava? Nisu li se njegove misli vratile natrag na onaj dan kad je u snazi koju je primio odozgo pobijedio medvjeda?
Da, bez sumnje te su misli prolazile kroz dušu ovoga čovjeka koji, oduševljenim usklicima bića osnažena silom, slavom i radošću Gospodnjom, kliče: “Gospodin je moj pastir.”
Ne mogu dovoljno upotrijebiti svoju maštu kad kažem da je psalmist ovdje mislio na Gospodnju ruku vodstva i zaštite te na oko koje je uvijek brižljivo vodilo brigu o dobrobiti ovce. Gospodin je, naime, bio njegov pastir i on mu je rekao: “Ništa ti neće nedostajati!”
Ako je to bilo istinito za one dane kad je živio psalmist, koliko je više to istina za ovo vrijeme kad živimo mi! Dok prolazimo hodnicima vremena, čujemo nebeska zvona i dok nam ona zvone dobrodošlicu kući, čujemo Isusov glas kako nam govori: “Moj će Bog ispuniti svaku vašu potrebu! U vrijeme nevolje ja ću biti s vama! U vrijeme nesreće neću vas iznevjeriti! Kad poteku vruće suze žalosti, ja ću vas podupirati snagom desnice svoje! Ne postoji voda tako duboka da vas ja ne bih mogao prenijeti. Nema tako strašne oluje da vas ja ne bih mogao zaštititi.”
Upamti, moj brate, i nikada ne zaboravi, moja sestro: Ako je Gospodin tvoj pastir, ništa ti neće nedostajati.
Autor: Charles S. Price
