Zar ne bi bilo lijepo kad bi nas sotona ostavio na miru kada prolazimo kroz teška vremena? Volio bi da je tako, ali vas moram izvijestiti da on to ne čini. On se uvijek bori na prljav način. Sotona vidi naša razdoblja potištenosti kao svoje prilike. Takva je njegova priroda, on napada sa svojom opakom odlučnošću baš onda kada smo najslabiji. Ništa manje ne možemo očekivati od neprijatelja. Moramo shvatiti koliko je sotona zao i kako su užasne njegove namjere prema nama.
Sotona je nepopustljiv u svojim napadima zato jer nas duboko mrzi. On želi naše potpuno uništenje. Nema nikakve dobrote u njemu. On nema apsolutno nikakve vrline i samilosti. To je njegova priroda i on se neće promijeniti.
Pomisli na najgore, groteskne stvari koje ljudi čine jedni drugima. Pomisli na peći u nacističkim koncentracijskim logorima, ili na abažure za noćne lampe načinjene od ljudske kože. Pomisli koliko su užasnih načina mučenja i ubijanja ljudi izmislili: vezali ljude na gomilu drva i gledali ih kako gore, ili ih vezali rukama i nogama za četiri konja koji bi galopirali u četiri različita smjera i kidali žrtvu u dijelove.
Sjetite se Gulaga ili bombardiranja crnačkih crkava na Jugu (SAD-a, op. pr.), Te ubijanja malih djevojčica u njihovoj nedjeljnoj odjeći. Zamisli kako mogu neki roditelji silovati svoju četveromjesečnu bebu ili vrelom vodom politi svoju djecu.
Ljudi čine neopisive stvari jedni drugima – bestidna, čudovišna, nasilna djela. U zatvorima diljem svijeta oči i nokti bivaju svakodnevno vađeni, a ljudi bivaju prisiljavani jesti svoju vlastitu nečist. Na seansama vještica ubijaju se i jedu bebe. U izbjegličkom kampu u Tajlandu sreo sam ljude koji su mi ispričali užasne priče o vojnicima koji su rezali trbuhe trudnim ženama, i male nerođene bebe su ispadale u blato dok je zgranuta obitelj stajala i gledala s nevjericom.
Zgražavamo se užasnuti tim strašnim stvarima koje ljudi čine jedni drugima. Uglavnom smo mi zaštićeni od užasa tih stvarnosti. No, sve je ovo iznjedrio naš neprijatelj. Sotona je daleko gori od bilo čega stvarnog ili zamišljenog. Moramo imati objavu o našem neprijatelju. Baš kao što trebamo božansko otkrivenje o Božjoj dobroti, milosrđu i ljubavi, tako moramo imati otkrivenje o sotoninoj zloj i razarajućoj moći.
Đavao nema osjećaja za fer igru. On je nemilosrdan. Kada smo potišteni, on nas udara. Poput morskog psa, kada namiriše krv, približava se kako bi ubio. On je pun mržnje, i uspijeva mučiti. Kada se dogode tragedije – kada nisi uspio u školi, kada si izgubio posao, kada su te muž ili žena prevarili, kada si izgubio obitelj u prometnoj nesreći – tada đavao pomiče sve prepreke i žestoko te proganja. Ljudski je biti shrvan i doživjeti emocionalnu traumu kada nam se dogode tragedije. No, tijekom tih razdoblja moramo također ostati svjesni i paziti na napade neprijatelja.
Sotona budno gleda da primijeti našu slabost bilo da je strast, sumnja ili depresija. On strpljivo čeka pogodnu priliku i tada sije sjeme uništenja u našim životima. Dok on gleda kako ono pušta korijenje, mi shvaćamo kada je već prekasno ili uopće ne primijetimo.
Naša je odgovornost prepoznati upornost neprijatelja i iznenaditi ga time što ćemo pretražiti područja slabosti zbog kojih smo pali u prošlosti. Ako si nekad imao prometnu nesreću na određenoj dionici autoceste ili na nekoj raskrsnici, ne možeš proći to mjesto a da ne postaneš silno svjestan njegove opasnosti. Ako nigdje drugdje, tamo ćeš sigurno voziti daleko opreznije. Na isti način možemo biti jaki i nadvladati ono mjesto gdje smo u prošlosti pali.
Autor: Dean Sherman; iz knjige ”Duhovna borba” (Bogoslovni institut Zagreb)
