U Efežanima 4, Pavao ohrabruje vjernike u Efezu da žive kao otkupljeni kršćani. Budući da imaju novi život u Kristu, oni trebaju živjeti kao novi ljudi, ne kako su živjeli prije nego su spašeni (Efežanima 4,20-24).
U Efežanima 4,25-32 Pavao daje nekoliko primjera onoga što znači živjeti u kršćanskoj zajednici. Jedan od tih primjera uključuje našu ljutnju i đavla. „Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajite mjesta đavlu“ (Efežanima 4,26-27). Neki prijevodi prevode riječ za „mjesto“ kao „ustupak“ (Dretar).
Riječ za „mjesto“ ili „ustupak“ se doslovno odnosi na fizičko mjesto. U grčkom svijetu su te riječi metaforički došle do značenja „prilika“.
Smisao u Efežanima 4,27 je metaforičan. Mi ne trebamo dati đavlu niti jednu priliku da utječe na naše živote. On ne treba imati mjesto u našim životima jer je on neprijatelj Boga i želi uništiti Božji narod (Ivan 8,44; 1 Petrova 5,8).
VIDI OVO: Je li ljutnja grijeh?
Ljutnja daje mjesto đavlu
U kontekstu ovog odlomka naša ljutnja ima potencijal dati đavlu priliku (Efežanima 4,26). Čak i pravedna ljutnja, ako se dugo drži u srcu, može postati ogorčena i razdvajajuća. Što dulje ostajemo ljuti to više prilika dajemo đavlu da posije mržnju i nezadovoljstvo.
Zbog toga Pavao govori kršćanima u Efezu da ne puste da sunce zađe za njihovom ljutnjom kako ne bi dali đavlu niti jednu priliku da iskrivi situaciju svojima lažima i obmanom. Moramo se riješiti naše ljutnje što je brže moguće da ne damo uporište đavlu.
Kako možemo primijeniti ovaj odlomak? Moramo prepoznati da ostajanje ljutima prema ljudima daje đavlu priliku da uništava u našem životu. Sve što daje đavlu priliku da utječe na naše živote je iz prve loše za nas.
Mi trebamo slijediti Pavlov savjet, samo nekoliko redaka dalje: „Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti“ (Efežanima 4,32).
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ida U.
