Što može narod Božji učiniti da pokrene srce Gospodnje u ova opasna vremena? Je li crkva nemoćna da išta učini? Trebamo li sjediti i čekati Kristov povratak ili smo pozvani učiniti neku drastičnu akciju?
Kad se svuda oko nas svijet trese i ljudi umiru od straha, jesmo li pozvani uzeti duhovno oružje i boriti se s protivnikom? Kristovi sljedbenici pouzdano imaju neku ulogu u ova mračna vremena, ali što se od nas očekuje? Trebamo li se svrstati s ostatkom svijeta i zgrabiti što možemo? Ne, nikada!
Za vrijeme proroka Joela, Izraelu se primicao dan tame kakav nikada u povijesti nije bio viđen. Prorok je čak zavapio: “Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu” (Jl 1,15). U taj mračan trenutak, Joelov savjet Izraelu je bio: “Al’ i sada – riječ je Jahvina – vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć … Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom” (Jl 2,12-13).
Tu je bio Božji poziv crkvi: “Ne budite obeshrabreni i ne predajte se očaju! Ne smijete vjerovati đavljim lažima da nema nade.”
Umjesto toga, prema Joelu, vapaj naroda Gospodinu trebao je biti: “Gospodine, zaustaviti ovo sramoćenje tvoga imena! Ne dopusti da tvoja crkva bude dalje ismijavana.” A Gospodin je odgovorio: “Čak i sada, kad ste me izgurali iz svoga društva i milosrđe kao da nije moguće, kad čovječanstvo izruguje moja upozorenja te strah i tmina prekrivaju zemlju – čak i sada, potičem vas da se vratite k meni i pokažete svijetu moje milosrđe.”
Sotona želi da crkva misli da nema nade, ali Bog dolazi k nama kroz svoju riječ od Joela: “Postoji nada i milosrđe – čak i sada. Ja sam dobar i spor na ljutnju i sad je vrijeme da se u molitvi okrenete k meni.” Vrijeme je da se okrenemo Gospodinu u molitvi kao nikada ranije!
Autor: David Wilkerson
