„Ne brinite se tjeskobno ni zbog čega“.
Poznate riječi iz Pavlove poslanice Filipljanima predstavljaju na neki način paradoks; s jedne strane volimo način kako su poslanice napisane, no s druge nalazimo da je gotovo nemoguće staviti u praksu ono što u njima piše.
Ako smo iskreni, priznat ćemo si da potajno vjerujemo kako se možemo izvući od toga da slijedimo ovu zapovijed. Kažemo sami sebi kako to ne znači baš ”ni zbog čega”. Ne kada se suočavamo s iskušenjima koja su devastirajuća. Bogu je sigurno poznato kako mi reagiramo. On zna da ne možemo kontrolirati tjeskobne misli koje nas bombardiraju; niti ponestajanje daha, snažno kucanje srca ili besane noći koje prate ovakve misli.
Znamo si reći i da to „ne brinite se tjeskobno ni zbog čega“ vrijedi za duhovno zrele svece, da je to stih kojem treba težiti. S obzirom da još uvijek nismo takvi, možemo za neko vrijeme zanemariti ovu zapovijed. Štoviše, pazimo kako ne bismo druge opterećivali s ovime. Ako drugi vjernik ima problema s tjeskobnim mislima, smatramo kako je neosjetljivo izreći ovaj stih u takvoj situaciji. Bolje je pokazati simpatiju nego riskirati da zvučimo otrcano.
No Bog nam nije dao nemoguć standard ili standard kojeg se dobiva duhovnim rastom. Bog nam govori što je moguće s Njegovim Duhom. On zna teške posljedice tjeskobe i govori nam da se ne trebamo potčinjavati tomu. Bog nas blagoslivlja božanskim usmjerenjima, uz pomoć kojih možemo dobiti natprirodnu pomoć.
VIDI OVO: 7 obećanja koja Isus daje kako bi nas oslobodio od zabrinutosti i tjeskobe
Pozvani na molitvu
Tjeskoba prožima. Ona preuzima širinu naših misli i ispunjava ju užasom. Otkrivajući svoj svitak najgorih scenarija, tjeskoba gasi nadu i napada našu vjeru. Omiljen alat neprijatelja, tjeskoba je učinkovit način utišavanja Božjeg glasa i utjerivanja straha.
Kada nas pogode svjetske brige, teško je izbjeći te tjeskobne misli. Naš Bog zna. „Ne brinite se tjeskobno ni zbog čega“ ne znači da se nikada nećemo osjećati tjeskobno. Ovaj stih nam govori što trebamo činiti s tjeskobom; predati je Bogu. Cijeli stih govori:
„Ne brinite se tjeskobno ni zbog čega, već sve molitvom i prošnjom, u zahvalnosti iznosite Bogu svoje molbe“. (Filipljanima 4, 6)
Ne moramo se brinuti tjeskobno ni zbog čega, jer u svemu, u svaku pojedinu situaciju, uključujemo Boga svemira. Umjesto da nosimo teret sami i da dopustimo da nas on osakati, trebamo ga odmah predati Bogu: „Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas“. (1. Petrova 5, 7)
Molitva nas preusmjerava prema Bogu
Molitva preusmjerava našu pozornost sa sveprožimajućeg problema na svemogućeg Boga. Prije nego što se naše misli mogu sjetiti svih mogućih beznadnih scenarija u vezi postojećeg problema, s namjerom svoje umove usmjerujemo na stvari odozgo. Podsjeća nas se kako imamo nadu i pomoć. Podsjeća nas se kako je čak i ova teškoća ispod Božje suverenosti i da Bog ostaje u kontroli.
Molimo protiv tjeskobe sa zahvalnošću, jer znamo da je naš Bog dobar. Naš se pogled mijenja kada svoje trenutne sumnje bacimo na Božje svjetlo, zbog onoga tko On jest i što je već učinio. Nikada ne možemo dovoljno zahvaliti Bogu na tome što je poslao svoga Sina, dar vječnoga života i na tome što nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom.
VIDI OVO: Isus nam zabranjuje da se brinemo. Što to znači i koje rješenje nam nudi?
Dok molimo, oslanjajući se na Božju prisutnost, sve ostalo se mora pokloniti. Molitva utišava tjeskobne misli i stavlja nas u položaj da možemo čuti od Boga, što uključuje i podsjetnike na dragocjena obećanja poput ovoga: On je vjeran.
Poziv na rat
„Ne brinite se tjeskobno ni zbog čega“ također je poziv na duhovno ratovanje. To je poziv koji nam govori da ostanemo mirni u odbijanju svake nevolje iskušenja. Kada nevolje dođu i kada naš um počinje razmišljati o svemu i svačemu, započinje bitka. Galaćanima 5, 17 nas upućuju:
„Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete“.
Naša tijela žele biti u kontroli. Ono želi nositi teret nevolje i želi samo shvatiti kao da to riješi. Kada tijelo odredi da je nevolja izvan njegovih sposobnosti, kada ne vidimo zadovoljavajuće rješenje, dolazi tjeskoba. Ovakav način je u suprotnosti sa Duhom, koji vjernike preklinje neka vjeruju Bogu; neka hodaju na temelju vjere, a ne na temelju okolnosti.
Ovo je bio središnji problem kada je Mojsije, na temelju Božje zapovjedi, poslao dvanaestoricu muškaraca u izvidništvo zemlje koju im je Bog obećao. Desetorica se nisu mogla riješiti tjeskobe zbog divova koji su trenutno prebivali u toj zemlji. Nije bilo važno što su već vidjeli Božju vjernost za vrijeme borbe protiv snažnog neprijatelja; Egipta. Nije im bilo važno što su vidjeli Božja čudesa, od kojih je najzapaženije bilo dijeljenje Crvenog mora. Stoga, izgubili su nadu govoreći: „Činilo nam se, da smo prema njima kao skakavci. A tako smo se morali i mi njima činiti“. (Brojevi 13, 33)
Samo su dvojica špijuna, Jošua i Kaleb, razumjeli da se prava borba odvija u njihovim dušama. Oni se nisu trebali bojati divova; oni su se trebali podsjetiti na to da je „Gospodin s nama“. (Brojevi 14, 9) Jošua i Kaleb preklinjali su narod neka vjeruje Bogu i neka ide naprijed, znajući da će s Bogom nadvladati divove. Njih dvojica nisu se tjeskobno brinula ni zbog čega jer su vjerovali Bogu i hodali u vjeri.
Obećanje zaštite
Taj stih poslanice Filipljanima 4, 6 koji nam kaže da se „ne brinemo tjeskobno ni zbog čega“, već da za sve molimo i zahvaljujemo, slijedi ovaj:
„I mir Božji, koji je iznad svakog razuma, čuvat će vaše srce i vaše misli u Kristu Isusu“. (Filipljanima 4, 7)
VIDI OVO: Briga nije od Boga: On ne voli kada smo zabrinuti
Ovo je tako moćno obećanje. Takvo milosrđe. Kada pogledamo na Gospodina usred naših tjeskoba, Njegov mir sačuvat će naša srca i umove. Drugim riječima, Njegov mir stajat će kod vrata i neće dopustiti tjeskobnim mislima da uđu.
No, mogli biste reći, molio sam i takve misli su nastavljale dolaziti. Nastavite moliti. U Kristu, naš način života je molitva. (1. Solunjanima 5, 17) Neprestano se trebamo oslanjati na našega Spasitelja, svjesni toga da odvojeni od Njega ne možemo ništa. Ne možemo se boriti bez Njega. No s Njime, bez obzira na tjeskobnu misao koja može doći, Njegov mir je najmoćnija zaštita. U Kristu, obećana nam je beskrajna količina milosrđa.
Autorica: Kim Cash Tate; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org
