„Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji“. (2. Ljetopisa 20, 15b)
Neprilika
U 2. Ljetopisa 20, vojske Moabaca, Amonaca i Edomaca krenule su u akciju. Odredište: Jeruzalem. To su bili rođaci Izraelaca, jer su Moabci i Amonci bili potomci Lota i Edoma, to jest Ezava. Ipak, ovo nije bilo obiteljsko sjedinjenje. Ovo je trebao biti pokolj.
Ta tri naroda graničila su sa Izraelom i Judom na istoku i zapadu. Od vladavina kraljeva Davida i Salomona, oni su bili podčinjeni izraelskim kraljevima, plaćali su poreze na danak i davali radnu snagu. No prošlo je šezdeset godina od Salomonove smrti, a Izrael se podijelio u dva kraljevstva. Njegova snaga je bila podijeljena. Sjeverno kraljevstvo je bilo oslabljeno zbog ratova sa Sirijom. To je bilo pravo vrijeme: ako bi sada ujedinili svoje snage, ti narodi bi mogli uništiti vojsku Jude i opljačkati bogatstvo kralja Jošafata.
Pritisak
Jošafat je predvidio nadolazeći napad. Nije mu trebao Pitagora kako bi to izračunao. Njegova vojska bila je poput dvorca od pijeska koje se suočava s velikim razbijačem. Kraljevstvo Jude će biti uništeno, osim ako ne dobiju neku veliku pomoć.
VIDI OVO: NE BOJTE SE, JA SAM S VAMA: 5 načina kako s Bogom imati bolju budućnost
Sada, zaboravite na trenutak da znate završetak priče, koji je kao iz bajke. Kako je Jošafatu bilo? Ono što se srušilo na njega bilo je suočavanje s brutalnom smrti njega, svih onih koje voli i desetaka tisuća ljudi. Svi su gledali u njega i očekivali da će on učiniti nešto kako bi ih spasio. To je pritisak.
Mogućnosti Jošafata su bile ograničene. Mogao je pokušati ispregovarati predaju. No to bi vjerojatno bilo odbijeno. Da je to čak i prihvaćeno, to bi vjerojatno značilo njegovu smrt i uništenje Jude.
Mogao je poslati gomilu blaga Siriji i Egiptu uz obećanje da će im služiti. No nije bilo puno vremena. Uostalom, on se bez sumnje sjećao skupu pogrešku njegovog oca Ase. Kao mladi kralj Asa je zavapio Bogu za izbavljenje dok se njegova malena vojska suočila sa milijun etiopijskih vojnika, nakon čega mu je Bog čudesno odgovorio. (2. Ljetopisa 14) No u kasnijim godinama, Asa je prekinuo to povjerenje i sklopio je savez sa Sirijom. Bog ga je teško kaznio zbog toga. (2. Ljetopisa 16, 1-10)
Sjajna stvar u vezi Jošafata jest ta da je on zaista vjerovao Bogu i vjerovao je u Njegova obećanja. On je vjerovao da Bog može spasiti Judu. Želio je odati čast Bogu iskazujući Mu svoje povjerenje. U ovom slučaju, on nije imao puno alternativa. Ponekad je to velika milost.
Molitva
Jošafat je okupio ljude Jude u Jeruzalemu kako bi postili. Stajali su ispred palače kralja i iskazivajući štovanje, svoj su slučaj predali Bogu rekavši:
„O Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te“. (2. Ljetopisa 20, 12)
VIDI OVO: 3 pravila za uspješnu molitvu od kralja Jošafata
Nije li to prekrasno priznanje? Ono je tako dječje u svojoj poniznosti i vjeri. To je, ustvari još jedan starozavjetni prikaz evanđelja. Mi smo nemoćni da spasimo sami sebe. No kada svoj pogled usmjerimo na Boga i kada Ga zazovemo za spasenje od nadolazećeg suda, On donosi spasenje koje je izvan svakog našeg razuma. Pogledajte kako je Bog odgovorio na Jošafatovu molitvu:
„Ali se vi nećete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte, kako će vas, Judo i Jeruzaleme, izbaviti Gospodin! Ne bojte se! Ne plašite se! Izađite sutra nasuprot njih! Gospodin je s vama“. (2. Ljetopisa 20, 17)
Bog je odgovorio na Jošafaovu vjerom-ispunjenu molitvu tako što je bacio zbunjenost na vojske Amonaca, Moabaca i Edomaca sve dok se oni nisu međusobno pobili. Jošafat i njegova vojska štovatelja nisu niti trebali podignuti mačeve. Trebalo im je tri dana da blago koje su zarobili odnesu u svoje kraljevstvo.
Svrha
Razlog zbog kojeg je Bog osmislio Jošafatovu nepriliku jest isti onaj kao da iskušenja i probleme s kojima se mi suočavamo u našim životima: On želi da mi sve više pronalazimo slobodu od straha.
Vidite, istinska sloboda nije sloboda činjenja onoga što želimo ili nepostojanje nevolja. Istinska sloboda jest doboko ukorijenjeno pouzdanje da će nam, bez obzira na sve, Bog zaista dati sve ono što nam treba. (Filipljanima 4, 19) Osoba koja ovo vjeruje je najslobodnija osoba na planeti, jer bez obzira na situaciju u kojoj se ona nađe, nema se čega bojati. (Filipljanima 4, 11)
VIDI OVO: JA SAM, NE BOJTE SE: Isus ima lijek za vaš strah
No jedini način kako grešnici poput nas, koji od rođenja ne vjeruju u Boga, mogu pronaći ovakvu vrstu slobode jest ako iskusimo Božju moć koja izbavlja i Njegovu vjernost. Zato se trebamo radovati kada se susretnemo s iskušenjima različitih vrsta. (Jakovljeva 1, 2) Ta nas iskušenja izbavljaju na slobodu.
Božja Riječ za vas u ovoj priči, u svim krizama s kojima se susretnete je ova: „Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji“. (2. Ljetopisa 20, 15)
Autor: Jon Bloom; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org
