Kojih sedam navika se trebate čuvati kako ne bi uništile vaš odnos s Bogom? Većina njih počnu tako nevino.
Nalazi li se vaša vjera u ”mirnome moru” ili ste u opasnosti od brodoloma? Pismo nas upozorava na mogućnost brodoloma naše vjere: to da odemo toliko daleko da nas vjetrovi svijeta izudaraju na takav način da duhovno padnemo. Apostol Pavao je dao upute Timoteju neka „vodi dobru bitku vjere“ tako da mu se ne dogodi brodolom vjere (1. Timoteju 1, 18-19).
Što točno znači brodolom vjere? Vjerujem da neke navike polako mogu preusmjeriti odande gdje jesmo u opasne vode, što će nas u konačnici nasukati i ostaviti ”napuštene” na otoku, izolirane od naše braće i sestara u vjeri koji su nekoć bili pored nas i koji su nam pomagali kako bismo bili snažni. Evo sedam navika od kojih se treba čuvati kako ne bi uništile našu vjeru.
1. Ljubav prema svijetu
To počne tako nevino. Mi nikada nismo htjeli više željeti stvari ovoga svijeta od Boga. Ali prije nego što smo to znali počeli smo praviti idole stvari za koje smo žudjeli i naša vjera plaća cijenu. Pismo nas upozorava: „Ne ljubite svijeta, ni što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, nema ljubavi Očeve u njemu“.
Svijet će htjeti vašu ljubav i naklonost. Budite oprezni kako ništa što je od ovoga svijeta ne biste voljeli više od Isusa. Nakon što nešto drugo zarobi vaše srce, to će eventualno uništiti vašu vjeru.
2. Zanemarivanje Riječi.
Jedan od najjednostavnijih načina kako postati zarobljenikom svijeta jest kada idemo za privremenim umjesto da idemo za vječnim, to jest kada zanemarujemo Božju Riječ. Ako nismo stalno u Riječi i ako Božja načela nisu stalno u našim umovima i srcima biti ćemo okupirani prioritetima i važnostima svijeta u kojemu živimo. U usporedbi o sijaču Isus je upozoravao: „Što je bilo posijano među trnje, to je onaj, koji sluša riječ. Ali brige svjetske i bogatstvo varavo zaguše riječ, tako te ostane bez roda“. Čitanje i razumijevanje Riječi osnažuje našu vjeru u Boga, unatoč tomu što Ga nekada ne razumijemo. Ne zanemarujte Riječ.
3. Povjerenje u osjećaje.
Premda bismo trebali biti osjetljivi smjer Duha Svetoga i na ono što nam On kaže u našim srcima, nikada ne bismo trebali staviti naše osjećaje iznad onoga što Bog jest i što je ono što Riječ kaže da On jest. Jeremija 17, 9 kaže: „Lukavo je srce, više nego sve, i podmuklo. Tko da ga shvati“?
Naši osjećaji nas mogu pogrešno navesti da razmišljamo kako nas je Bog napustio, iako Njegova Riječ jasno govori kako nas On nikada neće ostaviti niti napustiti (Hebrejima 13, 5). Naši nam osjećaji mogu govoriti da je Bog na nas ljut i da nam nikada neće pružiti drugu priliku, ali nam Riječ govori kako „nikakve dakle sad nema osude onima, koji su u Kristu Isusu i ne hode po tijelu“. (Rimljanima 8, 1) Svoju vjeru ne trebamo zasnivati na svojim osjećajima nego na onome što o Bogu kaže Njegova Riječ. Naši osjećaji su promjenjivi, ali činjenice o onome tko je Bog (On je dobar, voli nas, svemoćan je i u kontroli je svega) se nikada ne mijenjaju.
4. Tjeskobne brige.
Jako je lako brinuti se. Ali to je isto tako opasno i to je obično nešto što vrijeđa Boga. Tjeskobno se brinuti znači komuniciranje sebi i drugima kako nešto Bog ne može i kako smo mi jedini koji to mogu riješiti. Isus je u Luki 12 svojim učenicima pet puta rekao neka se ne brinu tjeskobno jer će se Bog pobrinuti za njih. I nama je rečeno u Filipljanima 4, 6 da ne oko ničega ne brinemo, nego neka umjesto toga molimo za sve. Vjera je kao mišić – stalno je moramo vježbati, inače će atrofirati. Vjera se uvježbava onda kada odabiremo ne brinuti se nego vjerovati Nebeskome Ocu – u vezi vremena, u vezi Njegove mudrosti, dobrote i u vezi svega ostaloga za što On kaže ”čekaj” ili ”ne” jer to je za naše dobro.
5. Druženje s ”pogrešnim” ljudima.
Psalam 1, 1 nam govori o tome da je „blagoslovljen čovjek, koji ne stoji u vijeću bezbožnika i ne ide putem grješnika i ne sjedi u društvu opakih“. Tijekom Mudrih Izreka stalno čitamo o tome da pažljivo biramo prijatelje (Mudre Izreke 12, 26). Družite li se s onima koji ”bruse” vašu vjeru i izazivaju vas na to da još više duhovno rastete (Mudre Izreke 27, 17)? Ili se družite s onima koji neprestano kritiziraju, žale se, tračaju i na taj način uništavaju vašu vjeru? Pažljivo birajte svoje prijatelje kako bi vaša vjera bila zaštićena.
6. Oslanjanje na same sebe.
Mi živimo u svijetu koji promiče oslanjane na same sebe. Ali Isus to nikada nije radio. On je stavio naglasak na oslanjanje na Boga, za što je potrebna vjera. Kako bismo se oslanjali na Boga, naša postignuća, uspjeh, blagoslovi i nagrade- ništa od toga više ne ovisi o nama i našim sposobnostima. Da ovise o nama, tada bismo mi jedini bili zaslužni za sve to. Ovo se nedavno dogodilo meni nakon što je moj suprug išao na razgovor za posao koji nam je zaista bio potreban. On je stalno razmišljao o tome što je ono što je trebao reći kako bi razgovor prošao bolje. Ali je li Bog u konačnoj kontroli toga hoće li on dobiti taj posao ili ne? Jest. I zato što smo se molili, to predali Bogu i zato što je moj muž učinio najbolje od onoga što mu je Bog dao, naša vjera leži u Bogu jer je on taj koji otvara i zatvara vrata. Ne stavljamo pouzdanje u ”prve dojmove” koje je ostavio moj muž ili njegove sposobnosti da ”zadivi” ljude. To što pouzdanje više ne stavljate na sebe će vašu vjeru gurnuti prema naprijed na načine koje ne možete niti zamisliti. Biti ”sam sebi dovoljan” znači ne imati dovoljno vjere.
7. Odbijati nadati se.
U našoj ljudskoj prirodi je da budemo cinični i da se odbijemo nadati kako bismo se zaštitili od novih razočaranja. I sama sam bila takva. Očekivala sam najgore kako ne bih iznova bila razočarana. Uvijek sam očekivala da izgubim i ono što već imam da se ne radujem ”bez razloga”. I sama sam se pronalazila u riječima kao što su ”eto to je moja sreća”. Ali – to nije vjera. To je sumnja i cinizam. I to nije nešto što bi ljubljeno Božje dijete koje vjeruje svome Ocu trebalo činiti. Hebrejima 11, 1 definira vjeru kao „već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo“. U što stavljate svoje pouzdanje, bez obzira na izglede? U što se nadate, a da to ne vidite? Stavite svoju vjeru, ne u okolnosti, izglede ili ljude, već u Onoga koji čini čuda.
Bilo da se mučite sa svima ili s bilo kojim od ovih navika, ne trebate ostati u tome. Ako ste u Kristu, vi ste novo stvorenje (2. Korinćanima 5, 17) koje je sposobno razviti nove navike koje, umjesto da uništavaju će izgrađivati vašu vjeru. Ponovno predajte svoje srce Bogu i vjerujte Mu jer je On taj koji dopušta okolnostima da se dogode i da na taj način dodatno osnaže vašu vjeru.
Autorica: Cindi McMenamin; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
