Brak nije vječan niti je sam sebi svrha. Biblija uči da brak ukazuje na nešto veće – odnos između Krista i njegove Crkve.
Prije samo nekoliko desetljeća izraz „istospolni brak“ nije bio samo nezamisliv već i neshvatljiv. Radilo se o očitom proturječju pojmova. U različitim kulturama je tisućljećima brak bio definiran kao unija muškarca i žene. Iako institucija braka nije uvijek bila poštovana, ljudi su uvijek znali što ona jest i kada je narušena.
Trenutna moralna revolucija je instituciju braka dovela u pitanje. Na Zapadu se pravo na tzv. istospolni brak sada smatra neminovnim zaključkom. Prošle godine je pretežito katolička Irska postala prva zemlja koja je referendumom legalizirala istospolni brak. U SAD-u, zemlji s jednim od najviših udjela evanđeoskih kršćana na svijetu, Vrhovni sud, sastavljen pretežito od katolika, ukinuo je zakonske zabrane protiv istospolnog braka čineći ga legalnim u svih pedeset država.
Prihvaćanje homoseksualnog ponašanja je poticaj koji stoji iza odobravanja istospolnog braka. Dok homoseksualno ponašanje nije ništa novo u svijetu njegovo opće prihvaćanje jest. Dakle, vidimo da je razumijevanje ljudske seksualnosti i braka usko povezano. Promjena prvog vodi do promjene potonjeg. Tu promjenu vidimo u dijelovima Katoličke crkve kao i u nekom protestantskim denominacijama. Koji je onda pogled na ljudsku seksualnost i brak ispravan?
Prva dva poglavlja Postanka opisuju dobar svijet koji je Bog u početku stvorio. Čovjek, stvoren na sliku Božju, imao je savršeno zajedništvo sa svojim Stvoriteljem te je, kao muško i žensko, isto tako uživao u međusobnom savršenom zajedništvu. Zapravo, odnos muškarca i žene je služio kao temelj za brak i kao osnovna građevna jedinica društva kako ga je predvidio Bog.
Postanak 2,24: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
Dakle, vidimo da je Božji izvorni dizajn braka jedan muškarac i jedna žena koji ostavljaju roditelje i postaju jedno tijelo kako bi stvorili novu obiteljsku zajednicu. Na ovaj način je ljudska vrsta tisućljećima cvala usprkos ljudskom padu u grijeh.
Ponekad se tvrdi da je Isus odobravao homoseksualno ponašanje zato što ga nikada nije izravno osudio te bi zbog toga istospolni brak trebalo dozvoliti. Istina je da se Isus nije izravno osvrnuo na homoseksualno ponašanje. Međutim, Isus se nije izravno osvrnuo niti na druga seksualna ponašanja koja su prema Starom zavjetu okarakterizirana kao grješna kao što su incest ili bestijalnost (vidi Levitski zakon 18). Ako Isus nije izravno osudio određeno seksualno ponašanje to ne znači da ga odobrava.
U evanđeljima Isus osuđuje preljub i spolne odnose izvan braka. Koja je njegova misao vodilja? Postanak 2:24. Osvrćući se na pitanja razvoda i ponovnog vjenčanja on navodi spomenuti stih potvrđujući Božji dizajn braka kao ekskluzivne životne zajednice muškarca i žene.
Matej 19,4-6: On odgovori: “Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.
Time Isus potvrđuje Božji ideal za seksualne odnose i brak. Sve izvan ovih postavki smatra se grješnim i destruktivnim za ljudski napredak. Spomenuti ideal se također potvrđuje u učenju Isusovih apostola (vidi Rimljanima 1,18-28, 1. Korinćanima 7,1-2 i Hebrejima 13,4).
Narodi, suci, političari, pa čak i svećenici mogu istospolni brak proglasiti Bogom dano pravo. Međutim, to ne mijenja jasan nauk Božje riječi glede braka i seksualnih odnosa. Božji standard za seksualne odnose i brak su muškarac i žena u kontekstu cjeloživotne predanosti. Svaki drugi izraz braka i seksualnog ponašanja je grješan, nenormalan i destruktivan.
Međutim, brak nije vječan niti je sam sebi svrha. Biblija uči da brak ukazuje na nešto veće – odnos između Krista i njegove Crkve. Apostol Pavao zapovijeda kršćanskim muževima: Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Efežanima 5,25-27
Dobra vijest Isusa Krista je da kroz vjeru u njegovu iskupljujuću žrtvu seksualni devijant može dobiti oprost i biti spašen od požude, pokvareni i umirući brakovi mogu biti obnovljeni i oživljeni, a žrtve seksualnog zlostavljanja mogu biti izliječene te mogu živjeti po Božjem idealu.
Autor: Tim Berry, Izvor: Tba.hr
