Maja Nenadović (13), djevojčica s dijagnozom lake mentalne zaostalosti, živi s ocem Draganom (48) i bratom Đorđem (17) u trošnom stanu u Valjevu.
O majci zna vrlo malo: “Kad sam bila beba, ničega se ne sjećam. Ostavila me kad sam bila jako mala… A onda se jednom pojavila, upoznala sam je kao pravu majku, možda 2014. ili 2015.”
Majka ih je napustila dok su bili bebe, no Maja i Đorđe je i dalje zovu “mama” s puno ljubavi u glasu, piše Telegraf.
Oba djeteta imaju poteškoće: Maja ima blagu mentalnu zaostalost, dok Đorđe uz to boluje i od epilepsije. Dragan, njihov otac, bori se da im osigura dostojanstven život, no bez podrške sustava to postaje sve teže.
Preselio se u Valjevo na savjet psihologa kad je Đorđe bio u petom razredu, kako bi djeca pohađala specijalnu školu.
“U selu nismo imali uvjete – kuća je stara, roditelji su mi stari, stric živi s njima. Nema mjesta za nas. Kad su djeca trebala u specijalnu školu, psihijatar iz Beograda to je predložio”, ispričao je Dragan za Telegraf.rs.

Obitelj je povezana ljubavlju
Maja, učenica sedmog razreda, voli školu, posebno matematiku, jer želi razumjeti više. Đorđe pohađa srednju školu po prilagođenom programu (IOP2) i obožava srpski jezik te čita “sve i svašta”. Obitelj je povezana ljubavlju i odgovornošću, no životne ih prilike guše.
Dragan se trudi, ali osjeća nemoć: “Djeci treba pažnja, stručnjaci – defektolozi, psiholozi. Nisam ja za to školovan. Centar za socijalni rad kaže da nema sredstava za stručnjake u selo.”
Stan je u lošem stanju – crni zidovi, stare pločice, električni rešo umjesto štednjaka. Od 40.000 dinara mjesečno, 150 eura ode na kiriju. Dragan prima socijalnu pomoć i dječji dodatak, no za Maju je odbijena njega drugog lica. “Pokušavao sam tražiti alimentaciju od žene, ali kažu da onda gubim socijalnu pomoć”, kaže on.
Djeca sanjaju veliko – Đorđe želi biti policajac, Maja glumica – a Dragan ih podržava koliko može, iako mu dugovi (100.000 dinara) i briga ne daju mira. “Vjera nam je ostala”, kaže pokazujući svete slike na zidu, jedini ukras u domu. Pomolimo se za njihovu budućnost!
Zahvaljujući dobroti oca i poztvovanosti deca imaju skromani lep zivot.Osoba koja ih je ostavila kao bebe nije vredna pominjanja.Neznam zašto je deca zovu mamom,kad je ona njihov najveći neprijatelj.Rec mama je nešto najlepše i najbolje.Ovo je očito primer da nisu sve majke iste.Sreca što su u manjini