”Isus iziđe iz Hrama. Putom mu pristupiše učenici pokazujući mu hramsko zdanje. A on im reče: “Ne vidite li sve ovo? Zaista, kažem vam, ne, neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.” Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: “Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?” Isus im odgovori: “Pazite da vas tko ne zavede! Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam Krist!’ I mnoge će zavesti.” (Matej 24,1-5)
U ranijem poglavlju (Mt 23) možemo čitati o Isusovom sudu nad farizejima, koji završava proročkim plačem nad Jeruzalemom. Nakon toga se Gospodin okružen, više ne velikim mnoštvom već samo svojim učenicima, upućuje van iz hrama. Baš poput vremena u kojem mi sada živimo, ne želi svatko čuti “tešku riječ”.
Putem su ga učenici podsjetili na veličanstvenost te građevine. Njegov je odgovor bio daleko od onoga što bi oni željeli čuti. Umjesto da izrazi divljenje On naviješta potpuno uništenje. Nepojmljivo za Izraelce.
Jednu su stvar naučili apostoli za to vrijeme koje su proveli sa Gospodinom. Kada nešto ne razumiju, najbolje je doći nasamo sa Gospodinom i Njega pitati za odgovor. Bilo bi dobro i za nas same da s vremena na vrijeme odvojimo trenutke kada ćemo pitati Gospodina što On kaže, što je Njegova volja.
Gospodin ih nije ostavio bez odgovora. Zanimljivo da kao prvi znak posljednjih dana navodi opasnost od zavođenja i potrebu budnosti, pažnje sa strane učenika. Čak im kaže da će doista mnogi doći u Njegovo ime tvrdeći da su Krist – da su oni pomazani, i da će ti ljudi mnoge zavesti. “Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti.” (Mt 24,11).
Ljubljeni, zar to nije baš ono što vidimo oko sebe? Ne u svijetu, nego među nama, u crkvi. Pojavili su se ljudi koji tvrde za sebe da su pomazani, koji su lažni proroci, lažni apostoli i doista zavode mnoge. Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane.” “Eto, prorekao sam vam.” (Mt 24,24-25) Ovo je proroštvo istinito, i dobro ćemo učiniti ako poslušamo Njegovu opomenu i pazimo. Ja znam da ima kršćana koji na osnovu ovog stiha uče da nije moguće zavesti izabrane. Ali, nakon provjeravanja u nekoliko komentara i leksikona sam došao do zaključka da je moguće izabrane zavesti. Isusove riječi treba shvatiti kao upozorenje da će neprijatelj učiniti sve što je moguće da zavede izabrane. Ta i zbog toga i daje upozorenje da se čuvamo, da bdijemo. Zapravo, kaže komentar, da se za riječ “pazite” upotrebljava vojni izraz “stražite” – budite poput stražara za vrijeme rata.
Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti (1 Tim. 4,1-2)
Apostol pavle piše svome mladom suradniku Timoteju, dajući mu savjete u vezi službe u crkvi. I onda nastavlja dajući mu ono što je kao težak teret na njegovom srcu. Ono što mu Duh izričito pokazuje – otpad od vjere u posljednjim danima. Duh izričito, jasno objavljuje da će neki otpasti i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim (demonskim) naukama.
I onda u drugom stihu opisuje karakteristike tih ljudi. 1) Oni su himbeni (oholi) lažljivci. Oholost je jedna od najvećih prepreka poniznosti u životima ljudi. Jedan drugi prijevod Biblije kaže da su ti ljudi licemjeri, žele se pokazati drugačijim nego doista jesu. U Rimljanima 12,3 piše: “Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere.” Ja bih rekao da budemo ono što jesmo, da budemo iskreni prema Bogu, sebi i drugim ljudima. Ne pokušavajmo nikoga impresionirati onim što zapravo nismo. Ova prva karakteristika nas vodi do druge, koja je: 2) oni su lažljivi. Što je zapravo sasvim logičan slijed događaja. Ako se netko oholo uzdiže na poziciju koje nema, prije ili kasnije će morati lagati. Morati će ostaviti istinu iza sebe.
“Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga – njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost.” (2 Sol 2,8-12)
Ovdje Pavle piše o dolasku antikrista, i navodi dvije opasne karakteristike ljudi koji će biti zavedeni. Prvo oni nisu prihvatili ljubav prema istini i kao drugo oni nisu povjerovali istini. Ljubljeni tražite Istinu, ljubite ju, čuvajte i njegujte ju ljubomorno.
Pavle kada piše Timoteju ne nabraja samo crno stanje koje će doći. Ne, on ima i savjet kako se očuvati od pada.
”Jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom. To izlaži braći i bit ćeš dobar poslužitelj Krista Isusa, hranjen riječima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ideš. Svjetovne pak i bablje priče odbijaj! Vježbaj se u pobožnosti! Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući. Vjerodostojna je to riječ i vrijedna da se posve prihvati. Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga živoga koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpače vjernika. Zapovijedaj to i naučavaj! Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći. Dok ne dođem, posveti se čitanju, poticanju, poučavanju. Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva. Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima očit. Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju.” (1 Tim 4,5-16)
Riječ nas Božja uz molitvu posvećuje. U svojoj molitvi (Iv 17) Gospodin moli ovo Oca Nebeskog: Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. (Iv 17,17). Od ogromnog je značaja koristiti oba oblika milosti Božje na posvećenje – Riječ Božja i molitva. Nemojmo stati u tome. Budimo poput Timoteja koji je hranjen (stalno se hrani) riječima vjere i dobrog nauka.
Klonimo se svjetovnih i babljih priča. To znači izbjegavati te stvari. Mi moramo paziti na ono što ulazi u naš um kroz naše uši, oči i usta. Budimo pažljivi na ono što slušamo jer to ima ogroman utjecaj na naše misli i vjeru.
Vježbajmo se u pobožnosti. O kako ja volim ovu riječ “pobožnost”, biti po Bogu, po Njegovoj volji. Mi ne postajemo pobožni u jednom trenutku, mi se moramo vježbati u njoj, moramo rasti u njoj. Svako vježbanje nije lagano, ono iziskuje znoj, rad i jako puno strpljenja. Ali nemojmo stati na tom putu, budimo uporni. Jer pobožnost ima vječnu nagradu, njoj pripadaju sadašnja kao i buduća obećanja. To je sigurna i pouzdana riječ i zaslužuje punu pažnju.
Kako ćemo se vježbati u pobožnosti? Pavao upućuje Timoteja na: “Dok ne dođem, posveti se čitanju, poticanju, poučavanju. Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva. Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima očit. Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju.”
Oko toga nastoj, neka ti to bude cilj kojega želiš postići. Ovo posebno volim “sav u tome budi”. Nemoj biti polovit, malo ovako malo onako. Nego budi sav u tome. I uvijek pazi na samoga sebe i na ono što učiš. Budi ustrajan da bi mogao biti sredstvo spasenja, alatka u Božjim rukama. Na taj način ćeš se spasiti i očuvati od otpada.
