Najužasnije idolopoklonstvo današnjeg vremena se odvija pred našim očima, a mi ga možda ne primjećujemo. Pred Bogom smo odgovorni za ono što propovijedamo i slušamo!
Pazite, nije važno ako vam netko govori o nekoj velikoj ”probudi” ili djelovanju Duha; nije važno koliko se ljudi tamo skuplja ili kako glasno oni slave; nije važno kako ”uspješno” izgleda određena služba, jer ako križ Isusa Krista nisu vrata kroz koja ljudi ulaze, budite sigurni da to nije djelo Božje!
Križ – bit samog evanđelja
Križ – sa svojim zahtjevima i nadom koju pruža – bit je samog evanđelja. A svako bogoštovlje – u zajednici ili bilo gdje drugdje što se naziva crkvom – bezočno je idolopoklonstvo ako križ nije njegovo središte. Takvo bogoštovlje potpunoj e drugog duha i Bog ne želi imati ništa s njim. Bez križa, sve što preostaje je pljeva, iskrivljeno evanđelje, nešto s dna pakla. To idolopoklonstvo je Gospodinu od Izraelova idolopoklonstva!
Ali u većini crkava gdje se to ”drugo evanđelje” propovijeda, mnogo je nazočnih. U pjesmi i govoru čuju se ispravne riječi. Spominju se teološki izrazi, kao što je svetost, Duh Sveti i križ. Sve izgleda dobro i zvuči ispravno. Ali stvarnost križa nije predstavljena! Kriza križa i aspekti suočenja s njim potpuno su izbjegnuti. A ako propovijed o križu ne govori o suočenju s grijehom, ako vas ne dovodi do krize križa, to nije pravo propovijedanje o križu!
Kad bih danas u mnogim crkvama propovijedao o zahtjevima križa – da je potrebno umrijeti svim požudama i svjetskim zadovoljstvima – mnogo bi ljudi pobjeglo kao što je pobjeglo i kad im je Isus rekao cijenu koju trebaju platiti ako će slijediti Njega. Kad bih ja mnoštvu rekao: ”Bog zahtijeva da se suočite sa svojim grijesima, da kleknete kod križa i pozabavite se svojom grešnošću”, dvije trećine zajednice otišlo bi sablažnjeno i nikada se više ne bi vratilo.
VIDI OVO: Zašto Bog osuđuje idolopoklonstvo?
Umjesto križa – domišljati sastanci puni zabave i dramatičnih ilustracija
Takve crkve nikada ni ne spominju križ. Umjesto toga, oni izlijevaju svoju energiju u domišljate sastanke pune zabave, dramatičnih ilustracija i propovijedi kako-se-pozabaviti-životnim-problemima. Upravo vidimo čitavu generaciju pametnih, mladih propovjednika – bistrih, revnih, sposobnih ljudi – koji grade ogromna zdanja ljudima nudeći sve – od dnevne skrbi do body-buildinga. Pastva se sad u crkvi bavi rekreacijom, zabavom, obiteljskim događanjima i koncertima. Sve je to tehnički visoko osmišljeno, suvremeno i bezazleno.
Vjerujem da Bog žmirka na mnoga ta jadna nastojanja da se duše privuku modernim mamcima. Izgleda da ima mnogo strpljenja s takvim dobronamjernim tjelesnim nastojanjima da se promiče evanđelje. Ali neka Bog pomogne propovjednicima tih crkava ako odbijaju upozoriti narod da ostavi svoje grijehe!
Jeremija je tužio: ”… (proroci) jačaju ruke zločincima, te se nitko od njih ne obraća…” (Jer 23,14). ”Jest, da bijahu na mom vijećanju, moje bi riječi narodu mom obznanili, i kušali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela njihovih” (Jer 23,22). Takvim propovjednicima poručujem: ”Vratite križ ili će krv naroda pasti na vaše ruke!”
Autor: David Wilkerson
