Veliki tjedan, ili Sveti tjedan, najsvetije je vrijeme kršćanske liturgijske godine. To je poziv da, korak po korak, slijedimo Isusa kroz njegove posljednje dane na zemlji.
Svaki dan otkriva djelić njegove misije, dubinu njegove ljubavi i poziv na dublju vjeru. Hodajmo ovim svetim putem s poštovanjem i srcem otvorenim za istinu koju nosi svaki trenutak.
Cvjetnica – Kralj ulazi ponizno
Veliki tjedan započinje slikom nade i slavljenja. Isus ulazi u Jeruzalem, svjestan svoje sudbine, ne na konju ratniku, već na mladom magarcu. Time poručuje: njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Narod prostire palme i ogrtače, kliče: “Hosana Sinu Davidovu!” Ali ova slava nosi i sjenu – uskoro će isti grad tražiti njegovu smrt.
Veliki ponedjeljak – Čišćenje i opomena
Isus proklinje smokvu bez ploda – simbol vjere bez djela. U Hramu, obuzet pravednim gnjevom, izbacuje trgovce: “Dom moj neka bude dom molitve!” Njegova revnost otkriva Božju svetost i odbacivanje licemjerja.
Veliki utorak – Pouke i prorokovanja
Dok prolaze pokraj osušene smokve, učenici shvaćaju ozbiljnost prazne vjere. Isus u Hramu iznosi moćne prispodobe, prokazuje dvoličnost farizeja i izgovara ‘jao’ prorokovanja. Na Maslinskoj gori najavljuje teške dane, ali i poziva na postojanost. Istovremeno, Juda počinje plan izdaje.
Velika srijeda – Šutnja i izdaja
Ovaj dan poznat je i kao “Špijunska srijeda”, jer Juda potajno dogovara izdaju za 30 srebrnjaka. U tišini Betanije, dok svi misle na Pashu, tama već pada. Isus, iako zna za izdaju, ostaje – spreman predati samoga sebe.
Veliki četvrtak – Posljednja večera i Getsemani
Isus pere noge učenicima i time pokazuje srce služenja. U Euharistiji daje svoje tijelo i krv – “Ovo je moje tijelo… ovo je moja krv.” Nakon večere, u vrtu Getsemanskom moli u agoniji: “Oče, ne moja, nego tvoja volja neka bude.” Izdaja dolazi u obliku poljupca. Počinje muka.
Veliki petak – Križ i smrt
U zoru je Isus već pred sudom. Pilat ga, iako nevinog, predaje na razapinjanje. Krvavi put kroz Jeruzalem završava na Golgoti. Prikovan na križ, Isus ne osuđuje, nego oprašta: “Oče, oprosti im.” U tri sata poslijepodne predaje duh: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.” Nebo i zemlja drhte. Tijelo se polaže u grob. Sve se čini izgubljeno.
Velika subota – Tišina i čekanje
Isusovo tijelo počiva, grob je zapečaćen. Učenici su razbijeni tugom. No čak i u tišini, Bog djeluje. Velika subota uči nas da čekanje nije praznina, već priprema za novo svitanje.
Uskrs – Pobjeda života
U rano jutro trećeg dana, grob je prazan – Krist je uskrsnuo! Smrt je poražena, tama raspršena. Isus se ukazuje učenicima – ne kao duh, već živ: govori, blaguje, blagoslivlja. Uskrs je temelj kršćanske vjere. Jer on živi – sve se mijenja. Uskrs nije kraj priče, već početak novog stvaranja.
Veliki tjedan nas ne vodi samo kroz povijest – on nas vodi kroz srce otkupljenja.