Najstrašniji način na koji Bog kažnjava grijeh

Bog je pun ljubavi i milosrđa, ali  je i pravedan Bog te kažnjava svaki ljudski neposluh. Donosimo najstrašniji način na koji Bog kažnjava grijeh.

Iako je Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću (Izlazak 34, 6), On je u isto vrijeme i pravedan, jer je rekao: “Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.” (Hebrejima 10, 30-31)

U Bibliji postoje neki strašni primjeri o tome kako Bog kažnjava ljude koji čine zlo. U Starom zavjetu imate priču o Korahu (vidi Brojeve 16), koji se s još 250 Izraelaca pobunio protiv Mojsija. Stvari ipak nisu išle kako je planirano, a njihov kraj bio je kao iz horor filma: “… tlo se pod njima raspukne; zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem.” (Brojevi 16, 31–32)

Kada pogledate Novi zavjet, imate priču o Ananiji i njegovoj ženi Safiri (Djela 5, 1-11) koji su rekli samo jednu laž o tome koliko su novca dobili za prodaju neke nekretnine. Zatim se Ananija srušio i izdahnuo (stih 5), dok je Safira pala do njegovih nogu i također izdahnula (stih 10).

Ovi primjeri nas podsjećaju na istinu da je “plaća za grijeh smrt” (Rimljanima 6, 23).

Vremenita i vječna kazna

Danas ne vidimo kako se tlo otvara i guta one koji vrijeđaju Boga, kao ni ljude kako padaju mrtvi u crkvi, ali to ne znači da ne postoji trenutna opasnost za svakoga tko se igra s grijehom.

Bog u svojoj pravednosti ne ostavlja bez kazne prijestupe protiv svoga zakona. On je sudac svemira i svatko tko ustrajava u činjenju krivnje, može očekivati kaznu Božju. Dvije su vrste kazne: vremenita i vječna. Vremenita kazna je kada nas Bog u vremenu određenom kaznom disciplinira dok smo na zemlji ne bi li nas tom kaznom vratio k sebi (poput priče o izgubljenom sinu), a vječnom će kaznom biti kažnjeni oni koji ustrajavaju u neposlušnosti Bogu. Vječna kazna je konačna, pišu Horizonti vjere.

Bog kažnjava ljude za ponavljane grijehe – On ih predaje nečemu što se njihovoj staroj prirodi sviđa i dopušta da ih to žive pojede. Pavao govori o tome u Poslanici Rimljanima gdje piše da, kada se ljudi odvrate od Boga, On ih predaje pokvarenom umu da čine ono što ne priliči (Rimljanima 1, 28). Ono što slijedi nakon toga je slomljen život za nepokajničke pojedince, a nažalost, često i za one oko njih.

Izaija ovako opisuje Božju osudu nad grijehom: “Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim.” (Izaija 64, 7) Zato ne bismo trebali biti iznenađeni jer nam je rečeno: “Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!” (Galaćanima 6, 7)

Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja, zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Božjega. (Rimljanima 2, 5)

Trebali bismo se uvijek sjetiti citata, koji se obično pripisuje Charlesu H. Spurgeonu, i dati sve od sebe da izbjegnemo takvu sudbinu: “Grijeh će vas odvesti dalje nego što ste ikada željeli ići, zadržati vas dulje nego što ste ikada željeli ostati i koštati vas više nego što ste ikada željeli platiti.”