Malo je riječi u Svetom pismu koje odjekuju snažnije od onoga što Isus kaže u Mateju 7,23: “Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'”
Ove zastrašujuće riječi nisu upućene ateistima ili onima koji otvoreno odbacuju Boga. Umjesto toga, Isus ih upućuje religioznima—onima koji su nosili titulu “kršćanin,” koji su tvrdili da prorokuju, izgone demone i čine čuda u Njegovo ime. Pa ipak, Isus kaže: “Nikad vas nisam poznavao.” Ne “odlutali ste”, ne “otpali ste”, nego “Nikad vas nisam poznavao.”
Ova izjava je snažna, razbija svaku iluziju i prodire dublje od bilo kojeg mača. Kako Svemogući Bog može reći da nekoga nikad nije poznavao? Odgovor leži u vrsti znanja na koje Isus misli—ne na pukom poznavanju informacija, već na intimnom odnosu. Isus ne kaže: “Nikad nisam čuo za vas.” On kaže: “Nikad nismo hodali zajedno.” Činili ste stvari u Moje ime, ali ne sa Mnom.
Istinska vjera je u srcu
U svijetu gdje se kršćanstvo često svodi na kulturni identitet, gdje se biblijski stihovi objavljuju na internetu, a odlazak u crkvu postaje rutina, Isusove riječi ostaju hitne i važne. Mnogi poznaju jezik kršćanstva—pjevaju pjesme, citiraju stihove i raspravljaju o teologiji—ali ništa od toga ne dokazuje odnos s Kristom. Znati o Isusu nije isto što i poznavati Ga. Vjera nije izvedba, već držanje srca koje se pokorava i predaje.
Zastrašujuće je moguće biti uronjen u kršćansku kulturu i ipak biti izgubljen. Duhovna aktivnost nije isto što i duhovna bliskost. Isus to razotkriva u Mateju 7—ti su ljudi ukazivali na svoja djela, ali Isus je ukazivao na ono što im je nedostajalo: odnos, poslušnost i preobrazbu.
Prava vjera rađa stvarne plodove—ljubav, radost, mir i život obilježen predanjem. Isus ne može biti samo dio vašeg života; On mora postati vaš život. Pitanje nije: “Vjerujem li u Isusa?” već: “Označava li moj život nekoga tko Njemu pripada?” Na kraju svega, jedine riječi koje će biti važne su ove: “Dobro učinjeno, poznajem te.”
