Ovo je najpoznatiji stih u Bibliji: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” (Ivan 3,16)
Vjerujem da je ovo stih s kojim se čovjek barem jednom susretne u svom životu. Možete ga vidjeti na javnim manifestacijama gdje se skoro uvijek nađe netko tko drži transparent na kojem piše “Ivan 3,16” ili da cijeli stih pročitate s naljepnice zalijepljene na branik nečijih kola. Za čovjeka koji živi u tzv. “Kršćanskoj naciji” vrlo lako može biti da je ovo jedini stih iz Biblije kojeg je ikada čuo.
Ovaj stih kazuje veliku istinu u najkraće mogućim crtama. To je Isus i namjeravao, ali On nije htio da se itko tu i zaustavi. Može se reći da se ostatak Novog zavjeta nadograđuje na ovoj jednostavnoj Isusovoj poruci. Koje to istine možemo saznati iz ovog najpoznatijeg stiha od svih stihova?
Veličina Božje ljubavi
“Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«” (Matej 17,5).
Otac na nebu je bio vrlo zadovoljan svojim ljubljenim Sinom. Isus je sve radio savršeno – uvijek po Očevoj volji. Sotona je na svakom Isusovom koraku bivao poražen. Isus je svijetu savršeno prikazivao svoga Oca. Dakle, Bog je bio vrlo zadovoljan svojim Sinom – uživao je u Njemu. To je jedan od razloga zbog kojeg će mu biti toliko teško gledati svoga Sina kako umire na križu, da bi platio za naše grijehe.
Najpoznatiji stih kaže: “Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca …” Njegov ljubljeni Sin je umro da bismo mi mogli živjeti. Svaka kap krvi; svaka modrica; svaki uzdah Gospodina Isusa Krista na križu, nam govori o veličini Božje ljubavi prema palom svijetu – prema nama. Biblija nam govori o tome kako je neobična tama prekrila Zemlju dok je Isus visio na križu i vikao: “Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?” (Mt 27,46) Premda tada Isus nije primio odgovor od Boga Oca, već je tama ostajala, a znamo i zašto: Bog nam je želio otvoriti put spasenja. Ako Bog sve to prešutio, onda, mora nas vrlo mnogo voli. Razumijete li veličinu toga?
Raspon Božje ljubavi
” Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.” (2 Pt 3,9).
Ima li ikoga u cijelom svijetu, prošlom i sadašnjem, za koga bi Bog želio da bude izgubljen? Ne, nema ni jednoga! Čak i onda kada razmišljamo o najgorim kriminalcima u povijesti; pa ipak, Bog ne želi da itko od njih bude izgubljen. Čak ni oni koji su razapeli Njegovog vlastitog Sina! I sigurno ne želi da propadnu oni koji se možda nisu lijepo ponijeli prema nama ili su nas nekom prilikom uvrijedili.
“Bog je tako ljubio svijet …”, kaže najpoznatiji stih. To je svijet grješnika koji su u potrebi, i njih Bog voli. Izraz “svijet” odnosi se na cijelo čovječanstvo. Božja je ljubav velika i odlučna da učini dobro svim ljudima, iako je nitko od nas uopće ne zaslužuje.
No, ništa dobroga sebi ne činimo kada ukazujemo na potrebu svijeta za Bogom i Njegovom ljubavlju, a ako mi sami (kao dio tog svijeta) to ne razumijemo da, mi prvi imamo potrebu za ovim. Jeste li primili – prihvatili Isusa – Božji dar ljubavi?
Ljepota Božje ljubavi
“Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. ” (Djela 10,34-35).
Ljudi su skloni činiti puno nepravednih prosuđivanja o drugim ljudima. Nekada se ove predrasude temelje na izgledu, kao na primjer boja kože. U drugim slučajevima temelje se na etničkoj pripadnosti, jeziku, spolu ili ekonomskoj situaciji. Ili nas prosto neka osoba podsjeća na nekog tko nam se ne sviđa, pa zato odlučimo da nam se ni ona neće svidjeti. Čini se, da je Isus tijekom svoje službe, uživao biti uz one koje ljudi nisu voljeli, kao na primjer carinike ili Samarijance, te ih je u svojim pričama prikazivao herojima.
Naš stih kaže: “Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da svaki – tko vjeruje u njega …” Nema pristranosti u pozivu Evanđelja (Rim 1,16) a neće je ni biti kada stigne Sud Božji (Rim 2,4-11). Stoga je bolje da ne postoje predrasude u našim srcima. Duše su previše važne Bogu. Da, i vaša duša je važna Bogu, znate li to?
Granice Božje ljubavi
“Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!” (Mt 25,41).
Božja ljubav se ne smije uzeti zdravo za gotovo. Ne smijemo pomisliti da je Božja ljubav toliko “slijepo” sveobuhvatna da će automatski svi biti spašeni, ili da će netko tko to ne želi biti automatski spašen. Ne, neće. U gornjem stihu Isus opisuje sud koji će biti izrečen nad onima koji nisu bili ono što su trebali biti. Isus ih ne optužuje da su učinili nešto loše; nego što nisu učinili puno dobroga kada su za to imali prilike – nisu tvorili Božju volju.
Ponovo, naš stih kaže: “Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da svaki – tko vjeruje u njega …” Boga jasno kaže da namjerava spasiti samo vjernike!
Ali što je vjernik? Grčka riječ označava nekoga tko aktivno vjeruje. To znači nešto više od pukog umnog prihvaćanja nečega što je činjenična istina. To znači djelovati (živjeti) u skladu sa istinom koja se umom razumije i vjerom prihvati. U ovom slučaju, to znači da ćemo svoju vjeru staviti u Isusa i to tako što ćemo našu volju podložiti Njegovoj, izvršavajući Njegove zapovijedi. Vi ne vjerujete u Isusa sve dotle dok ne počnete raditi ono što On kaže – dok vaša vjera ne počne tvori ono što govori.
Možda bi dobra ilustracija bila u prikazu odnosa liječnika i pacijenta. Kada pacijent vjeruje liječniku? Je li to onda kada se razboli i misli o tome kako će nazvati liječnika? Ne! Je li to onda kada odluči da će mu posjet liječniku pomoći? Ne! Je li to onda kada zakaže posjet? Pa, to je već početak, ali on još uvijek nije svoju vjeru potpuno stavio u liječnika. To se ne dogodi sve do onog trenutka dok mu liječnik nešto ne prepiše a pacijent slijedi upute liječnika, i time on u stvarnosti stavlja svoju vjeru u liječnikovo znanje. I usput, ako pacijent ne bude slijedio upute koje mu je liječnik dao, on u stvarnosti njemu ne vjeruje, bez obzira na to je li ga posjetio ili nije.
Vjernik je onaj koga Bog spašava. Oni koji ne vjeruju u Isusa biće izgubljeni, ne zbog toga što ih Bog ne voli, On ih voli; nego zato što Božja ljubav neće spasiti one koji ne vjeruju i koji su neposlušni, koji Ga odbacuju (Iv 3,36; Heb 5,9; 11,6). Kakva je vaša vjera u Krista: aktivna ili pasivna?
Rezultat Božje ljubavi
” To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni.” (1 Iv 5,13).
Zbog Božje ljubavi, naši životi mogu biti dovedeni u potpunu i vječnu pobjedu. Ova spoznaja sigurno će donijeti vjernom muškarcu ili ženi sigurnost, mir i osjećaj zaštićenosti tu i sada, a da ne govorim o onom danu u budućnosti, kada ćemo vidjeti ono što sada vjerujemo. Naš stih kaže: “… da svaki – tko vjeruje u njega – ne propadne, nego da ima vječni život.” Ovo je naša nada. Nemojte nikome dozvoliti da vas uvjeriti kako to nije vrijedno žrtve. Naš će život završiti ili u vječnoj svjesnoj propasti ili u slavnom vječnom životu. Činjenica, da alternativa za sve koji su rođeni (određeni) da idu k propasti uopće i postoji, može se pripisati jedino Božjoj ljubavi.
Bog nam je darovao svoga Sina, tako da nema potrebe da itko propadne, i nitko ne bi trebao, ali mnogi hoće. Ovaj najpoznatiji stih u Bibliji ne govori nam samo kako da budemo spašeni ili kako živjeti vjerom. On nam govori da je Bog djelovao u našu korist i zašto je tako djelovao. Zapanjujuće! Tako, nasmiješite se, Bog vas voli. Zar to nije izazovno da Mu tu ljubav i uzvratite?
Autor: Jon Quinn
