Mislim da je najgora vrsta boli kada prijatelj izda prijatelja. Kada se protiv vas okrene netko koga volite i do koga vam je stalo. To je bol.
Emocionalna bol izdaje bila je tek početak za Isusa dok se približavalo vrijeme njegovog raspeća. Nakon toga je uslijedila fizička bol. Nemojmo zaboraviti da apostoli nisu bili tek njegovi učenici, oni su bili njegovi prijatelji.
Ovo je naročito vrijedilo za Judu Iškariotskog, vjerovali ili ne. Zašto kažem da je Juda bio Isusov prijatelj? Zato što je sam Isus tako rekao. U Getsemanskom vrtu, kada je Juda predvodio vojnike koji su trebali uhititi Isusa, On je rekao Judi: „Prijatelju, zašto ti ovdje?“ (Matejevo evanđelje 26, 50).
„Prijatelju“? Zar Isus nije znao koje su Judine namjere?
Naravno da je znao. Svoju je sudbinu predvidio na posljednjoj večeri. Ali to mu je ipak slomilo srce, jer Juda je bio njegov prijatelj.
Isus je vrlo lako mogao reći „Znate što, gotov sam sa svima vama. Moji su me vlastiti učenici izdali. Svi me mrze. Gotov sam s vama.“
VIDI OVO: Kako je Isus pretrpio vječnu kaznu u samo tri sata?
Ali on to nije rekao, već je trpio.
Što ga je motiviralo? Odgovor pronalazimo u Poslanici Hebrejima 12, 2: „Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega“.
„Radost“? Ispred Isusa je bila radost zato što je progledao kroz bol i tjeskobu te je ispred sebe vidio ono što će postići. On je pred sobom imao sliku vas i mene dok je nosio križ kroz Jeruzalem. On je mislio na vas i mene dok je nosio grijehe svijeta.
Moramo se okrenuti Isusu jer on je uvijek pred očima imao nas. Moramo živjeti za Isusa jer On je umro za nas.
Autor: Greg Laurie; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Harvest.org
