„Niti dajite udova svojih grijehu za oružje nepravde, nego dajite sebe Bogu, kao koji ste uskrsnuli na život od mrtvih, i udove svoje Bogu za oružje pravde“. (Rimljanima 6, 13)
Bog nas čuva od toliko tjelesnih iskušenja da toga puno puta nismo svjesni. Ipak, kada smo kušani Bog neće sam maknuti to iskušenje; mi se trebamo boriti protiv iskušenja. Pavao nam daje dvije ključne stvari za nadvladavanje tjelesnih iskušenja, a oba se odnose na dijelove naših tijela. Svaki dio svoga tijela – oči, uši, ruke i ostale možemo predavati ili grijehu ili Bogu.
Prvo – ne smijemo se predavati grijehu
Predati se grijehu znači reći, „evo grijehu, koristi slobodno moje ruke neko vrijeme. Koristi me za grijeh. Uđi u moje misli i radi što želiš“. Ne predavati se grijehu znači bježati od iskušenja. Pobjeći odande. Isključiti televizor.
Dok sam bio neženja, jedna privlačna djevojka me je jedne subote pozvala k sebi na jahanje konja. Razmišljao sam o tome da odem, ali sam isto tako osjećao da me ona privlači i iskušava. Sjećao sam se što Mudre izreke govore o bludnoj ženi (što ova djevojka nije bila): „Ne idi blizu vrata njezine kuće“. Mislio sam, ako odem kod nje, pokucam na vrata, tada ću ući u kuću, u tom slučaju bih mogao s njome sjesti i na krevet, a nakon toga… Sve u svemu – nisam išao s njom na jahanje te subote.
Bježite od mladenačkih strasti…
Apostol Pavao je rekao Timoteju neka bježi od mladenačkih strasti. Bježi! Jednom sam čuo kako je propovjednik rekao mladim djevojkama i mladićima, „Klonite se automobila koji su parkirani u parku noću“. Taj isti propovjednik je rekao: „Dobra utrka je bolja od lošeg pada“. Neki mladi propovjednik je jednom rekao da je bježanje od tjelesnih požuda shvatio tako ozbiljno da bi svaki puta kada bi bio tjelesno kušan doslovno trčao trkaćom stazom.
Mi smi poput čuvara naših misli. Ne možemo uvijek spriječiti sve ono što dolazi do naših umova. Ono što možemo učiniti jest ne dopustiti da te misli uđu u naše umove. Postoje vremena kada ćemo trebati prestati gledati taj film ili čitati određenu knjigu umjesto da nastavljamo dopuštati iskušenjima da dolaze do naših umova.
Kada se borimo s iskušenjima…
Prva je negacija – ne predajte se grijehu. Drugi dio je pozitivan – predajte se Bogu.
Za vrijeme iskušenja trebali bismo se okrenuti Bogu u slavljenju i molitvi. Dok sam bio mladi vjernik za vrijeme noći sam osjetio snažan strah (vjerojatno jer sam kao mladić gledao gotovo svaki horor film koji je postojao, od kojih je Zona Sumraka bio jedan od tih). U to vrijeme sam se jako bojao demona. Svaki puta kada bi taj strah pokucao na moja vrata za vrijeme noći pokušao sam se boriti stalno i stalno odbijajući strah u Isusovom imenu. Ali on nikada nije otišao bez obzira na to koliko sam se borio. Tada sam čuo da umjesto da se borim bih se trebao okrenuti Bogu u slavljenju. Tako sam jednom odbacivao strah i nakon toga sam počeo moliti, „Isuse slava Tebi koji si i ispred i iza mene, koji si mi i slijeva i zdesna. Slava Tebi zbog toga što Tvoji anđeli okružuju one koji te se boje. Slava Tebi zbog Tvoje zaštite. Slava neka je Tebi zbog toga što me ništa ne može odvojiti od Tvoje ljubavi“. Nakon dva dana više se nisam bojao i od tada više nisam imao problem s tim strahom.
Dok se borite s iskušenjem…
Kada se pokušamo boriti s iskušenjima ”licem u lice”, to je kao da u idućih 10 sekundi pokušamo ne razmišljati o riječima ”ružičasti slon”. Što se više izravno pokušavamo boriti s time, to je iskušenje snažnije. Najbolji način kako se boriti protiv požude jest bježati od nje i okrenuti se Isusu u molitvi i slavljenju. Molite Ga da vas pročisti, posveti i izbavi iz iskušenja. Nakon toga Ga slavite zbog toga što radi na vama, zbog toga što vas čuva i zbog toga što čini da možemo voljeti sami sebe.
Što činiti i što ne činiti…
Što činiti, a što ne činiti? Ne dajite svoje uši i oči nečistoći tračanja. Ne dajite svoje udove seksualnim grijesima. Ne koristite svoja usta za gunđanja i kukanja. Ponudite svoja usta Bogu u pjesmi. Predajte svoje ruke i noge kako biste služili nekome. Predajte Bogu svoja usta tako što ćete ohrabriti bližnje. Mi predajemo svoja tijela Bogu dok obavljamo svoje poslove, dok se brinemo za svoju djecu ili dok kosimo travu. Isto tako- predavanje naših tijela Bogu je jedan lijep način slavljenja:
„Zaklinjem vas dakle, braćo, milosrđem Božjim, da prikažete tjelesa svoja za žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaša služba Božja bude duhovna“. (Rimljanima 12, 1)
Autor: Mark Altrogge; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
