Jeste li vi potratili svoj život? Jeste li na rubu toga da ga potratite? Ako mislite da je vaš život potraćen, znajte da postoji drugi život. Postoji još stranica.
Cvijet koji nikada nije procvjetao, plod koji nikada nije dozrio, maternica koja nikada nije rodila, jaje koje se nikada nije izleglo: izgubljeni život.
Možda ostaje malo vremena za reći i učiniti ono što ste ostavili neizrečenim i poništenim. Možda se sa strahom osvrćete na život, koji je dobrim dijelom iza vas, pitajući se: „Što sam učinio? Gdje je nestalo?“ Ovo je krevet koji ste pospremili; toliko je latica već otpalo.
Preostaje vam hvatanje trnovitih stabljika uspomena za koje želite da su se drugačije odigrali u vašem umu. Možda ćete sada, kao nikada prije, požaliti što ste uložili svoj život u svijet koji prijeti vašom deložacijom.
Možda vas djeca, ako ih imate, sada ne žele. Možda je prekasno reći majci da ti je žao. Možda bolji život koji ste očekivali da će doći, nikada nije došao. Godine izgubljene nekom kombinacijom loših okolnosti, lošeg društva i lošeg izbora, gotovo sav pijesak je istekao iz pješčanog sata? Čemu je sve to služilo?
Nitko ne želi potratiti svoj život, no što ako se bojite da ste vi potratili svoj? Razbojnik koji je umro pored Isusa na križu, koji je prije dvije tisuće godina proživio najopušteniji i najžalosniji život, ističe se poput cvijeta uzgojenog između pukotina na pločniku, pokazujući kako se, čak i na završnoj stranici života, čak i u posljednjim crtama, izgubljeni se život može iskupiti.
Njegova posljednja stranica
Kakav je to jeziv osjećaj morao biti; probuditi se znajući da vam je to posljednji dan.
Za razliku od većine, koji ne znaju točno kada će ih zahvatiti hladni prsti smrti, znao je da će za samo nekoliko sati biti mrtav. Tijelo više neće biti u Njegovoj vlasti, a okvir će ostao prazan. Njegove ruke više nikad ne bi stisnule vesla ribarskog broda, njegove oči ne bi vidjele kako sunce zalazi iza zastora horizonta, njegov se glas više neće čuti u zemlji živih.
Uskoro će otići. Više ga ptice neće probuditi svojim pjesmama, niti će ga povjetarac dočekivati rano ujutro. Više se neće zaigrano raspravljati s majkom oko njezinih Svetih pisama; sutra za Njega nije postojalo. Zrake koje su se slijevale u Njegov zatvor nisu imale topline.
Što se tiče čovjeka, dani su mu poput trave; on cvjeta poput poljskog cvijeta. Vjetar prelazi preko njega i njega više nema, a njegovo mjesto ga se više ne sjeća. Tekst iz djetinjstva nehotice se našao u Njegovim mislima. Na Njega neće puhati blagi vjetar, nego rimski tornado. Silnici su Ga osudili na najstrašniji završetak, onaj zbog kojeg je njegova majka bila devastirana: raspeće. Tresao se prisjetivši se pogleda odraslih muškaraca, golih, koji su se migoljili kao mamac na udici izvan grada, da ih svi vide. Krvavi, u vrisci, plaču i stenjanju; uskoro će i On biti jedan od njih.
Jedan od trojice
Od bičeva, lanaca i izrugivanja koji su Ga ispratili do tog strašnog brežuljka, Njegova se vlastita savjest pridružila kao nevidljivi, ali ne i nevješt mučitelj. Uvijek je mislio da će na kraju otkupiti svoje načine. Ali na kraju nikad nije došlo. Sada, dok se vukao uz brežuljak, izložen za zabavu okrutnim ljudima, još uvijek Ga je tihi glas podsjetio da sada boravi u zemlji u kojoj nema drugih prilika.
Na današnji dan više nije bilo preinaka. Nema vremena za popravak stvari. Grane se ne mogu ponovno spojiti. Rečenica se nije mogla preinačiti. Razbijena vaza ne bi se mogla sastaviti. Ovaj se svijet bivao je iščupan iz ruku Njegovih. Ostali su samo sati, zasigurno najgori od Njegovog, ionako jadnog postojanja. Na kraju bi molio za smrt.
Dok su se krvavi nokti urezivali u Njegova zapešća, obuzimali su Ga udarni valovi boli za koje nikad nije znao. Njegov se um grčio od siline boli, da bi se ponovno vraćao u stvarnosti, dok su dva preostala čavla zabijali u Njega. Jedva se sjećao da je podignut sa zemlje, zbog grčevite boli, koja je obuzimala Njegovo tijelo dok je križ bio postavljen u zemlju. Dva druga križa podignuta u blizini. Prije nego što je ponovno zaronio ispod potoka svijesti, pitao se zbog čega toliko puno ljudi stoji uokolo.
Gledajući Ga kroz potraćen život
Mnoge su oči zurile u njega. Mrzio je svaki par. Zašto je njegovoj bijednoj smrti morala prisustvovati takva svjetina? Srećom, on nije bio glavni predmet njihovog ruganja. Tko je bio taj čovjek kojeg su toliko mrzili?
Naravno, morao je biti isti dan. Čovjek koji je hodao uzburkavši farizeje, pretvarajući se da je Mesija, visio je pokraj njega. Neko odredište za Mesiju. Izbjegavajući nezadovoljstvo gomile, pridružio se podsmijehu.
Možda je to bilo ono što je čuo od svojih neprijatelja: „Ako je Krist, Sin Božji, neka spasi samoga sebe. Spasio je druge!“ (Luka 23, 35)
Čekajte, čak i njegovi neprijatelji priznaju da je On zapravo spasio druge? Je li on zaista mogao biti Krist Božji, Njegov Odabranik? Ako je spasio druge, bi li mogao spasiti mene?
Možda je to bilo ono što je vidio. Od gomile uplakanih žena koje su se za njim vukle uz Golgotu, preko gomile koja se okupljala da vidi hoće li se zapravo spasiti, do neprijatelja koji su ga okruživali kako bi Ga napali. Tko je taj čovjek? „A bijaše i natpis ponad njega: “Ovo je kralj židovski.“ (Luka 23, 38) Bi li to zaista mogao biti On?
Možda je to bio natprirodni događaj, koji je okruživao Njegovu smrti. Tri sata mraka u podne (Matej 27, 45)? Što može objasniti ovu pomrčinu Sunca? Tko je Taj da čak i veće svjetlo napušta njegovo prijestolje i okreće se kako bi izbjeglo smrt?
Možda je to bilo ono što je čuo od samog Isusa. Dok su mu se ljudi rugali i mučili Ga, smijući se i vrijeđajući, On je na njihov podsmijeh odgovorio s molitvom: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.“ (Luka 23, 34). Dok je on psovao je gomilu, ali ovaj je čovjek, s čavlima u tijelu, molio za oprost toj gomili. Koga taj čovjek naziva Bogom “Ocem,” čak i s ovih strašnih visina? Mogu li možda biti odgovor na ovu Kraljevu molitvu? Mogu li mi se oprostiti mnogi grijesi i potraćeni život?
S posljednjim uzdasima
Znao je da se sve promijenilo u njegovu unutarnjem čovjeku, kad je čuo kako troši posljednje snage kako bi učinio svijet svojim neprijateljem, zbog ovog čovjeka.
Treći je kriminalac uzviknuo: „Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!“ (Luka 23, 39). Prije nego što je mogao razmišljati, duša mu se usprotivila: „Ne bojiš li se Boga, ta jer si pod istom osudom? Ta mi jesmo pravedno osuđeni, jer primamo odgovarajuću nagradu za svoja djela; ali ovaj čovjek nije učinio ništa loše.“ (Luka 23, 40–41)
On je bio, ali ne i ovaj čovjek. On je s pravom osuđen, ali ne i ovaj čovjek. Bio je dostojan smrti, ali ne i ovaj čovjek.
Onaj koji je tijekom svog života potratio milijune udaha, izdahnuo je sa svojih posljednjih nekoliko: „Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo.“ (Luka 23, 42) A od umirućeg Kralja do Njegovog nedostojnog sluge stigle su riječi koje će nadvladati njegovo izgubljeno postojanje: „Zaista, kažem ti, danas ćete biti sa mnom u raju.“ (Luka 23, 43) Na vrhuncu ovog najjadnijeg postojanja napokon je pronašao razlog svog života: Isusa Krista.
U sjenci križa
Jeste li vi potratili svoj život? Jeste li na rubu toga da ga potratite? Slijedite ovog jednom bijednog čovjeka do Spasitelja. Bez obzira jeste li bili loš upravitelj svojih sposobnosti zbog grijeha ili kroz nepromišljenost, trčite k Njemu koji vas i sada dočekuje. On moli za oprost neprijateljima. Onog trenutka kada povjerujete u Isusa, anđeli će vikati i radovati se, da čak i vi i vaš novi život u njemu. (Luka 15, 7)
Ako ste potratili svoj život, znajte da postoji drugi život. Postoji još stranica. Iako vas u slavu ne prati ništa osim žaljenja, živjeli ćete bolje od nevjerničkih kraljeva i slavnih osoba ovoga svijeta, ako se pokajete za svoj grijeh i ako povjerujete u Gospodina Isusa Krista. On je sam Život i dobro mogu umrijeti samo oni koji, poput ovog pokajničkog lopova, poginu u miru u sjeni Njegova križa.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net
PROČITAJTE JOŠ:
