Same po sebi patnje sadašnjeg vremena mogu biti zastrašujuće. Mislim na užasne patnje kršćanskih mučenika.
Mislim na ono što su neki Božji ljudi morali pretrpjeti u koncentracijskim logorima. Što da kažemo o groznim patnjama povezanim s ratom?
Okrutno sakaćenje i paralize povezane s nesrećama? Neizrecivi bolovi ljudskog tijela izazvani tumorom ili drugim bolestima?
Pa ipak, fizičke patnje nisu sve. Ponekad se čini da je lakše podnijeti tjelesne bolove od mentalne torture. Nije li to ono što je Salomon mislio kad je napisao: “Duh čovjekov snosi njegovu bol; a kad je slomljen duh, tko će njega podići?” (Izreke 18,14)?
PROČITAJTE: 6 sigurnosti od Boga koje vam daju nadu u vrijeme patnje
Postoji patnja koja se javlja zbog nevjere u bračnim odnosima ili zbog smrti drage osobe ili zbog uništenih snova. Postoji bol zbog napuštenosti, zbog izdaje bliskog prijatelja. Puno puta nas začuđuje kako je čovjek po svom ustrojstvu uopće sposoban pretrpjeti udarce, duševne patnje i životne boli koje satiru.
Same za sebe ove su patnje nesavladive. Ali kad ih promatramo iz perspektive nadolazeće slave, one su samo neznatna bol. Pavao kaže da one “nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja se ima objaviti u nama”.
Ako su patnje tako velike, koliko veća mora biti slava!
U jednom drugom odlomku apostol Pavao prepušta se predivnoj eksploziji slikovitog duhovnog prikaza kad kaže da “neznatnost naše časovite nevolje donosi nam još obilnije vječno breme slave” (2. Korinćanima 4,17).
PROČITAJTE: 5 svrha patnje u životu vjernika
Mjerene vagom, patnje su kao perce, dok je slava beskrajno teška. Promatrane vremenski, patnje su trenutne, slava je vječna.
Kad na kraju puta ugledamo Spasitelja, patnje sadašnjeg vremena nestat će u beznačajnosti.
Esther K. Rusthoi napisala je: “Bit će vrijedno svega truda kad ugledamo Isusa. Životne ćemo kušnje zaboraviti kad ugledamo Krista. Samo kratak pogled na njegovo drago lice izbrisat će sve jade. Stoga odvažno istrči trku dok ne ugledaš Krista.”
Autor: William MacDonald