Nije prekasno: Nada u borbi protiv pornografije

Naša najveća nada ne počiva na nama, nego izvan nas; u Isusu, koji je nadvladao iskušenja i uz čiju ćemo ih pomoć i mi nadvladati. 

Borba protiv pornografije je teška. Ipak, postoji nada i oproštenje za one koji se s njom bore, kao i pobjeda nad tom ružnom ovisnošću i grijehom. 

U njegovim sam očima mogao vidjeti bol i strah. Njegovo pitanje svodilo se na nedostatak pouzdanja u spasenje. Lako se moglo vidjeti da se nije radilo o nečemu što je bilo samo filozofske ili teoretske prirode. Radilo se o problemu duše zbog opsjedajućeg grijeha. 

Sve što je bilo potrebno, kako bi se otkrio izvor, bilo je jedno pitanje koje je razjasnilo stvar: krivnju zbog ponovnog vraćanja internetskoj pornografiji. Bilo je dobro to što je osjećao krivnju, ubrzo sam mu rekao. To je bio pokazatelj Božje milosti. 

Dosad, takav scenarij bio je uobičajen u mojoj fakultetskoj službi. Ovdje na kršćanskom kampusu, problem s kojim su se pastori susretali više nego s bilo kojim drugim odnosio se na uvjerenje o spasenju. Nakon početne zbunjenosti i nekoliko dužih razgovora, uskoro je uobičajen krivac postao jasan. Pornografija i masturbacija. 

Epidemija u ovom naraštaju 

Pitanje spasenja može biti nešto što muči mnoge kršćane, koje je zahvatila epidemija upotrebe pornografije, koja je jako dostupna na internetu. Ponekad se to pitanje pokaže kroz egzistencijalnu bojazan i epistemološku zbunjenost, no vrlo često takvo pitanje, odnosno nedostatak uvjerenja o spasenju, korijen vuče iz nekog duboko ukorijenjenog grijeha. „Jesam li zaista spašen/a ako se nastavljam vraćati istom grijehu, za kojeg sam se zavjetovao/la da se više nikada neću vratiti?“ 

Nedavno smo anketirali 8.000 čitatelja našeg portala. Naše istraživanje pokazalo je ne samo da je česta upotreba pornografije vrlo uobičajena, nego da je ona u porastu među mlađim, odraslim osobama.

Više od 15% kršćana iznad 60 godina priznalo je korištenje pornografije, kao i više od 20% muškaraca u njihovim pedesetim, 25% muškaraca u njihovim četrdesetim i 30% muškaraca u njihovim tridesetim godinama. Uz to, gotovo 50% muškaraca, koji za sebe tvrde da su kršćani, u dobi između 18 i 29 godina, tvrde da koriste pornografiju.

Istraživanje je pokazalo sličan trend među ženama, ali u nešto nižem postotku: 10% žena u dobi između 18 i 29 godina, 5% žena u svojim tridesetim godinama i taj postotak dodatno pada za žene u četrdesetim, pedesetim i šezdesetim godinama. 

Budite spremni danas čuti Njegov glas

Iako je problem s dostupnošću, kakvu pornografija ima danas putem interneta, možda nov za ovaj naraštaj i premda taj problem djeluje devastirajuće za naraštaje koji ranije bili otkriveni pornografiji, poziv na pokajanje od ovog opsjedajućeg grijeha slavno je drevan. Vjerojatni niti jedan biblijski tekst nije toliko relevantan za ovaj problem kao onaj koji se nalazi u poslanici Hebrejima, poglavljima 3 i 4. 

Stara dva tisućljeća, poslanica Hebrejima ukazuje čak i dalje u prošlost; na Božji poziv na pokajanje koji je napisan u Psalmu 95, 7-8: „Danas, ako čujete Njegov glas, neka ne bude kamenito vaše srce.“ (Hebrejima 3, 7-8; 13;15; 4, 7) Premda ovaj poziv na pokajanje vrijedi već stoljećima, on se zapravo odnosi na one vjernike čija srca još nisu toliko ”okamenjena” i koja nisu toliko zagazila u nevjeru, da je pokajanje za njih nemoguće. 

Poslanica Hebrejima napisana je skupini progonjenih židovskih kršćana, koji su bili u iskušenju napustiti svoju vjeru štovanja Isusa kao Mesije, što je bio razlog njihovog progona i koji su bili kušani da se vrate na judaizam.

Ne samo da bi takvo teološko vraćanje bilo katastrofalno, u pogledu onoga kako osoba razumije Boga i Njegovo otkrivenje, nego je takav teološki zaokret katastrofalan za osobu kao pojedinca i njegovu vječnost. Prvi kršćani su se suočavali s istim tvrdim srcima, do kojih dolazi zbog ponavljajućih grijeha i zbog nevjere s kojom se bore i današnji kršćani. 

Zbog takvog konteksta, poslanica Hebrejima zadire u Psalam 95 i istoga trenutka poziva svoje čitatelje: „Danas, ako čujete Njegov glas, neka ne bude kamenito vaše srce.“  To su riječi koje naš naraštaj očajnički treba čuti. 

Ako Ga i dalje čujete

Naglasak na ”danas” je ovdje ključan. Ne piše ništa o ”sutra.” Ono što imamo je ”upravo sada.” 

Ako čujete Božji glas danas, koji vas poziva prema Kristu i Njegovoj svetosti i ako odbacite taj glas, vaše će srce do neke mjere postati tvrdo za raspoznavanje Božjeg glasa u budućnosti. Nemojmo uzeti zdravo za gotovo da ćemo imati idući tjedan, mjesec ili godinu ili čak sutra kao vrijeme za pokajanje. 

Svaki puta kada ignoriramo Božji milosrdni glas koji nas osvjedočuje, malo smo se približili sudu. Svako svjesno prihvaćanje nepravednosti pomračuje naše duše i dodaje opačinu u naša srca. U jednom trenutku u našim srcima više neće ostati mekoće niti topline. Tada, poput Ezava koji ”ne pronađe prilike za pokajanje”, (Hebrejima 12, 17) bit će prekasno. 

No danas, ”danas”, ako i dalje čujete Božji milosrdni glas kroz djelovanje Duha Svetoga, ako i dalje osjećate krivnju, ako i dalje osjećate sram, ako i dalje imate barem malo mrzite grijeh, neka danas postane trenutak vašeg pokajanja. „Pazite da ne odbacite Onoga koji vam govori.“ (Hebrejima 12, 25) 

Dobro je osjećati se loše zbog ponavljajućeg grijeha. To je dodir milosti. Još uvijek imamo priliku odvratiti se od hladnoće grijeha, prema Kristovoj toplini. Da je vaše srce toliko tvrdo da za njega nema nade, ne bi vam bilo žao zbog toga što griješite. Osvjedočenje o grijehu Božja je naklonost. 

Dok je još uvijek ”danas”

Danas poduzmite neke nove inicijative u pogledu ove borbe. Odrecimo se grijeha, dok u našim srcima prebiva snaga za takvo nešto. U vašu borbu uključite kršćanskog prijatelja, osobu s kojom možete podijeliti beskrajno milosrđe opisano u poslanici Hebrejima 3, 12-13: 

Gledajte, braćo, da ne bude kad u kojemu od vas zlo srce nevjerstva, da odstupi od Boga živoga; Nego opominjite jedan drugoga svaki dan, dok se danas govori, da koji od vas ne otvrdne prijevarom grijeha.“

Odaberimo pravednost danas. Svako jasno prihvaćanje svetosti jest važno. Svaki odabir suprotan zlu, svako djelo pravednosti, u srcu, umu i u tijelu. Svako odricanje grijeha priprema nas, barem u nekim malim količinama, za to da i idući puta odaberemo pravednost. „Neprestano postajemo ono što ćemo postati.“ (Joe Rigney, ”Živjeti kao osoba iz Narnije“, 52) Danas je važan dan. Sadašnji trenutak je važan. 

Gdje počiva naša nada

Ono što je najvažnije, usmjerimo naše poglede na našeg Branitelja i Velikog svećenika, koji se ”može povezati s našim slabostima” i ”koji je na svaki način i sam bio kušan, kao što smo i mi, ali nije sagriješio”. (Hebrejima 4, 15) On je spreman raširiti svoje milosrđe i poslati milost ”kao pomoć, u vrijeme potrebe.” (Hebrejima 4, 16) Govorimo ”ne” grijehu tako što govorimo ”da” radosti koju imamo u Isusu. 

Ovdje, Bogu zdesna, sjedi naša konačna nada. Naša nada ne počiva na pouzdavanju u nas same, u naše snage i zasigurno ne u našu snagu volje. Naša nada ne počiva na onome što smo počinili u prošlosti, na našim sposobnostima koje imamo u sadašnjosti, niti u potencijalima za budućnost. Naša najveća nada ne počiva na nama, nego izvan nas; u Isusu, koji je nadvladao iskušenja i uz čiju ćemo ih pomoć i mi nadvladati. 

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za naš portal.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE

NE PROPUSTITE!