Postoje načini na koje možete upropastiti svoje dijete – suptilni znakovi koji se znaju pokazati nakon nekog vremena.
Nikada neću zaboraviti dan kada je moja žena došla iz bolnice nakon rođenja našeg najstarijeg sina. To je bilo prije više od 16 godina i on je bio naše prvo dijete. Do tada nisam bio siguran jesam li uopće držao u rukama bebu, a kamoli da sam se brinuo za jednu.
Nikada nisam promijenio pelenu. Niti moja žena nije imala puno iskustva s malom djecom. Odjednom sam trebao biti stručnjak za nešto što nikada nisam učio, niti pet sekundi. Što ćemo učiniti? Hoće li ovo dijete preživjeti…nas?
Sjećam se vožnje prema kući iz bolnice, on kako je sklupčan na stražnjem sjedalu, nas kako nervozno grizemo nokte sa svakim prijeđenim kilometrom. Postao sam otac. Ona je postala majka. Ovo dijete je u cijelosti ovisilo o brizi dvoje ljudi koji u svojim životima jedva da su dodirnuli dijete. Zasigurno ovo neće izaći na dobro. Jedan dio mene se želio okrenuti i vratiti to dijete natrag u bolnicu kako bi ono ponovno bilo sigurno u rukama profesionalaca.
Paranoični roditelji
Ti rani dani roditeljstva su uključivali paralizirajuću paranoju. Svaki puta kada bi njegova duda pala na pod, kuhali bismo je 30 minuta. Svaki puta kada bi u crkvi netko izgledao bolestan, ostavili bismo ga kod kuće. Prvi puta nakon što je puno povraćao, bio sam siguran da umire. Bilo je toliko puno pitanja: Hoće li ikada preboljeti svoj strah od pogleda na vodu u kadi? Je li to naša krivica? Hoće li ikada moći kakati sam? Hoće li patiti od brojnih trajnih strahova? Hoće li njegova Kristologija biti ortodoksna?
Ako ste roditelj dugo vremena, znate o čemu pričam. Postoji prikradajući strah, psihoza da ćemo trajno upropastiti naših četvero djece. Kao otac sada šesnaest godina došao sam do zaključaka da dudica sa bacilima ili nerazumni strah od grmljavine nisu signali roditeljskog neuspjeha.
PROČITAJTE: 12 ključnih stvari za odgoj djece na kršćanski način
Ali postoje načini na koje možete upropastiti svoje dijete – suptilni znakovi koji se znaju pokazati nakon nekog vremena. Kao roditelj dao bih si nekakvu minus trojku (moja supruga definitivno ima puno bolje ocjene iz ovoga). Stoga evo šest načina (za svaki od njih sam kriv) kako možete upropastiti one koji nose vaše prezime i koji će se jednoga dana pojaviti u vašoj polici osiguranja.
1. Nemojte im reći da ste grešnik.
Kada kao otac preuzmem ulogu bezgrešnog spasitelja tada tu ulogu obavljam najgore. Ta uloga pripada samo Kristu. Kada kažem stvari poput: „Ja se nisam tako ponašao kada sam bio tvojih godina (što je totalna laž)“, tada ih zbunjujem oko toga zbog čega im uopće treba Evanđelje. I postajem okrečeni grob.
Moja djeca trebaju znati da je moje srce jednom bilo rob grijeha i da sam i dalje u procesu posvećenja. Trebaju znati da još uvijek griješim, ali da imam oproštenje u bezgrešnom Spasitelju. Trebaju znati da su svoj grijeh naslijedili od njihovog praoca Adama da, ali isto tako i od svojih zemaljskih očeva.
2. Nemojte ih moliti za oproštenje kada sagriješite protiv njih.
Jednom je u našoj crkvi bio jedan stariji čovjek koji je rekao da se nikada ne bih trebao ispričavati svojoj djeci. Tako bih samo pokazao slabost, rekao je. Ja sam stožerni general, oni su obični vojnici.
Sagriješio sam protiv svoje obitelji i to im nisam priznavao previše puta. No bilo je situacija kada sam otišao do njih i kada sam rekao „Tata je sagriješio protiv tebe (ili tvoje majke) i protiv Gospodina. Zamolio sam Gospodina da mi oprosti i sada molim tebe da mi ti oprostiš. Isus je moj Spasitelj, ali On još uvijek mijenja moje srce“.
„Moja obitelj treba vidjeti da sam slab i da je moja snaga samo u Kristu“.
Stariji čovjek je bio u pravu što se tiče jedne stvari: priznanje pokazuje slabost. Ali moja obitelj treba vidjeti da sam slab i da je moja snaga samo u Kristu (2. Korinćanima 12, 10) te da je pokajanje nužan dio spasenja i posvećenja. Takvo priznavanje grijeha pokazuje da je Isus, a ne tata ili mama, onaj koji savršeno drži Božji zakon.
Uvjeren sam da su moja djeca rođena sa ugrađenim detektorom farizeja (većina jest). Ako pričam o Evanđelju i ako stalno govorim o pokajanju, a opet griješim i ne činim to ona će vrlo brzo prozreti kroz moju masku. Ili će me naučiti oponašati. Mogu im reći da Evanđelje preobražava grešnika, ali mi neće vjerovati. Možda postanu ateisti. Možda postanu farizeji.
3. Nemojte se moliti s njima.
Volimo se gorljivo moliti za našu djecu, ali molimo li se s njima? Zajednička molitva barem jednom dnevno s našom djecom ih uči dvije stvari: poziv prema Božjem prijestolju milosti uvijek vrijedi i to da smo u cijelosti ovisni o Gospodinu.
PROČITAJTE: 7 grešaka roditelja koje negativno utječu na mentalno zdravlje djeteta
No zajedničkom molitvom mi ih isto oblikujemo kako da mole biblijski, kao što je Isus činio za svoje sljedbenike. Tako im pokazujemo da ono što smo rekli (1. Solunjanima 5, 17) zaista i mislimo.
4. Nemojte raditi ”ništa” s njima.
Što sam duže roditelj to jasnije vidim zabludu u vezi popularnog razlikovanja između ”kvalitetnog vremena” i ”količine vremena”. Svaki sat koji provedemo sa svojom djecom bi trebalo biti kvalitetno vrijeme, čak i onda kada se čini da ne radimo ništa posebno. Da, trebali bismo provoditi dovoljno vremena da ih učimo o Bibliji i teologiji, što je dio treniranja i uvježbavanja za Gospodina (Efežanima 6, 4). No možemo i nesvjesno komunicirati da kršćanski život doseže svoj vrh samo onda kada jako podsjeća na učionicu.
Zemaljski trenuci su vitalno važni za razvijanje intimnog odnosa s našom djecom jer to je gdje provodimo najviše vremena s njima. Moj sin tinejdžer mi je nedavno pomogao da ovo bolje vidim kada mi je rekao: „Znaš tata najdraže vrijeme u danu mi je kada nas dvojica zajedno sjednemo prije spavanja i gledamo MLB mrežu i pričamo o košarci. To je baš zabavno“. Shvaćam da to nije baš duhovno i nadam se da će ti razgovori o transferima i ubačajima u koševe dovesti do prirodnijih razgovora o uskrsnuću Krista i nadahnuću Pisma.
PROČITAJTE: Molitva za djecu: Za zaštitu i blagoslov djece
5. Nemojte voljeti njihovu majku (ili oca).
Ako imate sinove, onako kako se vi ponašate prema svojoj ženi im suptilno pokazuje kako se oni trebaju ponašati prema svojim budućim ženama. Ako imate kćeri, načini kako se vi odnosite prema svojoj ženi ih uči za kakve muškarce se jednoga dana one žele udati (ili kakve trebaju izbjeći). Ne uspjeti voljeti njihovu majku kao što Krist voli svoju Crkvu (Efežanima 5, 5) u vašem domu prikazuje izokrenutu sliku Evanđelja. Isto vrijedi i za majke, samo obrnuto.
Neuspijevanje toga da svoje žene volimo kao što Krist voli svoju Crkvu potkopava ortodoksni prikaz Evanđelja za koje se toliko trudite da im pokažete. Volite njihove majke i nemojte se ustručavati na zaigran način fizički pokazati koliko je volite pred njima.
Majke isto tako mogu izokrenuti ono što Evanđelje govori o njihovoj funkciji tako što će jedno govoriti, a suprotno činiti. Ovo uči kćeri primjer, a sinove može dovesti do toga da budu ili grešno pasivni ili agresivni. Vjernost prema Pavlovim riječima u Efežanima 5 zahtijeva duboku milost za oba roditelja, pogotovo u kulturi gdje je zamisao o spolu, a pogotovo ulogama spolova stavljena pod znak pitanja.
6. Nemoje nastavljati s posvećenjem obitelji ako nema trenutnog rezultata.
Nije klišej kada se kaže da je kršćanski život kao maraton, a ne sprint (Hebrejima 12, 1-2). Mi sijemo sjeme, ali ono raste zahvaljujući Božjem Duhu. U usporedbi o sjemenu koje raste (Marko 4, 26-29) Isus nas podsjeća slušatelje da poljodjelac sije sjeme i odlazi na spavanje kako bi nakon nekog vremena vidio da ono pupa i raste a da ”ne zna kako”. Isto je i sa vašom djecom. Isto je i sa svakim iskrenim kršćaninom.
Ona će tapkati na mjestu. Izgledat će da su više zainteresirana za pametne telefone i Fortnite, ali ne odustajte. Bog od vas nije stvorio zrelog kršćanina za jedan dan i možda niti njih neće spasiti niti početi posvećivati u mladoj dobi. Neka vam usporedba uporne udovice služi kao utjeha kako se ne biste pokolebali u srcu. (Luka 18, 1-8)
Učite ih vjerno o Božjoj Riječi. Molite za njih i s njima. Zapišite riječi ”strpljenje” i ”upornost” na vrata svojih srca. Vidio sam kako se sjeme Evanđelja posijalo u četverogodišnjaka i da je ono četiri desetljeća kasnije dalo plod.
Opušteno i vjerujte
Bez obzira na to jeste li novi ili iskusni roditelj, znate da roditeljstvo može biti bolno teško. Slično kao i brak, to je kazalište posvećivanja. Nažalost, ja sam često puta kršio svih od ovih šest stvari. Sigurno je puno lakše pisati o tome kako biti dobar roditelj nego zaista i biti takav.
No zahvalan sam na tome što nisam naškodio njihovom rastu kada sam im nudio kavu dok su imali 5 godina (da, jesam), što Bog daje milost nesavršenom roditelju kao što sam ja i što ih može voditi ravno prema sebi unatoč greškama njihovih roditelja.
Autor: Jeff Robinson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
