Muž više nije mogao podnositi svoju staru ženu, no Bog ga je naučio lekciju za sva vremena

Timofej Kuzmič gledao je svoju ženu i razmišljao: „Vrijeme nije štedjelo moju staru Dunjicu.“

Njezina kosa, nekad gusta i sjajna, sada je rijetka i sijeda. Sjetio se kako je nekad izgledala dok je raspuštala svoju dugu pletenicu – prava ljepotica. Njezina koža bijela poput snijega, grudi čvrste, a bokovi snažni. Kad bi zatreptala gustim trepavicama, bila je prava kraljica. A sada? Starost je učinila svoje – Dunja je jedva hodala po kući, noge su joj bile otečene i prekrivene plavim žilama.

Timofej se prisjetio kako je nekad imala lagan korak, tiho bi mu prišla i šapnula nešto na uho. A sada noću hrče poput starog vojnika, a danju stenje dok se bori s čarapama i bolnim stopalima. Čak su mu i njezine debele naočale išle na živce – nekad su njezine smeđe oči očaravale sve mladiće, a sada su iza tih naočala izgledale staro i blijedo.

Smetao mu je miris starosti

Ipak, Dunja je i dalje brinula o njemu. Kad mu je spomenula da bi trebao posjetiti liječnika zbog hrkanja, grubo joj je odgovorio: „Meni ništa ne fali! Gledaj svoja posla i te svoje čarape!“ Ali, kad se našalila i pokušala ga zagrliti, odbio ju je, smetao mu je miris starosti.

Timofej je počeo razmišljati o životu bez Dunje. Prisjetio se mlađe žene Svetke, s kojom je volio razgovarati. Pomisao na nju činila mu se poput bajke. No, sve se promijenilo kad je jedne noći Dunja doživjela moždani udar.

Dok je čekao hitnu pomoć, Timofej je shvatio koliko mu je Dunja važna. Suze su mu tekle dok ju je molio da izdrži. U bolnici je, kad ju je ugledao u sobi, briznuo u plač: „Dunjo, nemoj me ostaviti, ne mogu bez tebe.“

Dunja se, unatoč slabosti, našalila da će ga morati smirivati jer je soba jednokrevetna, a on je njoj obećavao sve – nosit će zubne proteze, jesti njezine biljke, otići k liječniku – samo da ona bude dobro.

Kad ga je nježno pomilovala po obrazu, Timofej je shvatio koliko ju voli. Sjetila se kako joj je nekad, dok ju je osvajao, obećavao skinuti mjesec s neba. Dunja je kroz suze prošaptala: „Dragi moj, moj dragi…“ I u tom trenutku, oboje su znali da njihova ljubav, unatoč starosti i promjenama, nikad nije izblijedjela.

0 Komentara
Najviše ocjenjeni
Najnoviji Najstariji
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

NAJNOVIJE

NE PROPUSTITE!