Faisal Malick rođen je u Pakistanu i odgojen kao predani sunitski musliman. U djetinjstvu je s obitelji emigrirao u Kanadu gdje je postao uspješan poslovan čovjek. Od malena je Kur’an proučavao tri, četiri sata dnevno. Smatrao je da je Isus samo jedan od proroka, Bibliju netočnom, a obožavanje Isusa neoprostivim bogohuljenjem.
Uživao je u raspravama s kršćanima, namjeravajući ih zadobiti za Islam. No iznenadan susret sa živim Bogom u potpunosti ga je promijenio i donio mu otkrivenje da Isus jest Sin Božji.
Kur’an ili Biblija?
Preokret se dogodio kada je prisustvovao jednoj velikoj poslovnoj konferenciji. Organizatori konferencije u program predavanja su uključili i neobavezne kršćanske sastanke, te su Malicku predložili da ukoliko dođe na jedan kršćanski sastanak i sjedne u prvi red, da će na svim predavanjima moći ostati tamo sjediti. On je prihvatio ponudu i došao na službu. Na službi je počeo govoriti neki poslovni čovjek. Govorio je o tome da je Isus Sin Božji i da ukoliko je Biblija istinita, Kur’an ne može biti. To je Malicka jako naljutilo i uznemirilo. Kada je taj čovjek pozvao ljude da iziđu naprijed kako bi primili Isusa, Malick je izašao naprijed ali sa namjerom da porazgovara s tim “prevarenim” čovjekom te ga razuvjeri. Ali nije uspio jer osim njega, stotine drugih ljudi je izašlo naprijed te je bio okružen s mnoštvom ljudi koji su suznih očiju pozivali Isusa u svoje srce.
Susret sa Živim Bogom
Naposljetku mu je prišao jedan poznanik te mu čestitao što je postao kršćanin. On mu je uznemireno odgovorio: „Planine se mogu pokrenuti, zemlja protresti ali ništa me ne može prisiliti da priznam da je Isus Sin Božji.“ Pa ipak, otišao je i na slijedeću službu kako bi potvrdio i oblikovao svoju tezu da ovi ljudi koriste poslovne konferencije kao platformu za pridobivanje ljudi za kršćanstvo. Tada je donio odluku da on čini isto – propovijedati iz Kur’ana i govoriti o Islamu sa svrhom da obrati kršćane na Islam jer je bio uvjeren da su prevareni. Došao je i na treću službu i kada je na kraju čovjek pozvao ljude da ustanu, Malick iako nipošto nije namjeravao otići naprijed i pozvati Isusa u svoj život, odjednom se našao u prisutnosti Živoga Boga. Božja prisutnost je prožela čitavo njegovo biće i našao se sâm sa Bogom Stvoriteljem. Glavom mu je prolazilo mnoštvo pitanja. Pitao je Boga: “Zašto se pojavljuješ i očituješ na ovako nesvetom mjestu gdje te ljudi hule štujući Isusa Krista? Pa ovo su zli, prevareni ljudi…” Bog mu je tada čujnim glasom progovorio: “Ne ovo su moja djeca”. Nakon što mu je Bog to tri puta ponovio, sa Malickovih očiju je pao veo i on je spoznao da je Isus Sin Božji. Svaki djelić njegova bića znao je da Isus Krist jest Sin Božji.
Oaza Božje ljubavi usred pustinje progonstva
Kada je to rekao svojima, spletom okolnosti postao je beskućnik. Neko vrijeme je živio u autu. Ali umjesto da bude zabrinut i izgubljen u sebi je imao radost i neopisiv mir. Bog je imao plan za ovog čovjeka i nije ga napustio. Uskoro je počeo živjeti u nekom podrumu gdje ga je Bog ponovo posjetio. Kao da se našao usred nadnaravne rijeke života i ljubavi. To iskustvo je potrajalo oko tri sata. Nikada u životu nije doživio toliko života, sile, slave, radosti i ljubavi. Tada je čuo Očev glas: “Volim te sine! Volim te sine! Volim te sine!” Kao musliman nije mnogo slušao o ljubavi i kada je čuo te riječi, bio je preplavljen neopisivom ljubavlju i zauvijek promijenjen. Nakon toga u njemu je porasla ljubav prema Bogu Ocu, prema drugim ljudima te je u njega usađena ogromna glad za Božjom Riječi. Trideset i šest sati nije mogao odložiti Bibliju. Riječi iz Biblije ulazile su u njega i kao da bi eksplodirale u njemu, dobivao je otkrivenja. Kao da je jeo sam Život. Naravna hrana mu nije bila potrebna. No sva ta iskustva Bog mu nije dao samo radi njega, već se ta rijeka ljubavi počela pretakati u druge, tako da je preko tisuću i petsto ljudi kroz njegovo spontano svjedočenje bilo transformirano Božjom ljubavlju. Muslimani, Židovi, ateisti, hindusi i ljudi iz drugih pozadina u Božjoj snazi bili su zadobiveni za Krista.
Dvadeset pitanja na koja kršćani ne znaju odgovor
Posebna je priča o obraćenju jednog vatrenog muslimana koji je Malicka izazvao da mu odgovori na dvadeset pitanja na koja kršćani “ne znaju” odgovor. Malick je pristao i kada ga je ovaj pitao prvo pitanje, isprva se pobojao da se ovaj čovjek neće obratiti jer mu nije znao odgovoriti ni na prvo pitanje, odjednom je iz njegovog srca potekao odgovor. I tako do dvadesetog, odgovarao je na teška pitanja. Musliman koji ga je izazvao, nakon odgovora na dvadeseto pitanje pitao ga je kako primiti Isusa. Tu večer je primio Isusa u svoje srce i Bog ga je iscijelio od astme. Sutradan je nazvao Malicka i rekao mu kako nikada u životu nije tako dobro spavao i pitao ga je kakav je to mir što ga ima u sebi. Malick mu je rekao da je taj mir Isus.
Obračun s vračarom
Kada se vratio u Pakistan s namjerom da posvjedoči svojoj obitelji o svemu što je Isus za njega učinio, Bog mu je nadnaravno otkrio da je njegova obitelj bila kod vračare kako bi proklela Malicka. Obitelj je bila začuđena kako je Malick za to već znao. Prošao je kroz ovo iskustvo kao pobjednik. Bog ga je nadnaravno zaštitio. Dva puta po tri sata je Božja slava bila na njemu te je vidio kroz zidove, i u duhovni svijet. Vidio je kako demoni bježe od vračare te kako ona gubi svoju moć. Drugi put kada je Božja slava sišla na njega, posjetio ga je Božji anđeo i Malick je dobio otkrivenje Božjeg plana za muslimane u posljednjim vremenima.
Božji plan ljubavi za muslimane
Povijest Jišmajelovih potomaka stara je oko četiri tisuće godina dok je Islama svega oko tisuću i četiristo godina. Dok mnogi muslimane gledaju kao na pripadnike religije, Bog na njih gleda kao na narod, Jišmajelovo potomstvo. Samo su četiri čovjeka u Bibliji dobila imena od Boga prije svog rođenja: Jišmael, Izak, Ivan Krstitelj i Isus. Svako od tih imena dano je sa svrhom, ima svoje značenje i povezano je sudbinom onih koji nose to ime. Jišmael tako znači: “Bog čuje”. Postoji duboki vapaj u srcima muslimana koji Bog u ovim posljednjim vremenima čuje i uslišava. I kao što je Hagara vapila Bogu kada je bila u pustinji kraj izvora i Bog joj je poslao anđela da je spasi, Bog to i danas čini objavljujući se nebrojenim muslimanima diljem svijeta. Otvara im oči da spoznaju da Isus Krist jest Sin Božji kako bi pili sa Izvora žive vode koji je čitavo vrijeme bio u njihovoj blizini ali ga oni nisu prepoznavali. (Postanak 16, Ivan 4,10-16; 7,37)
Isto otkrivenje koje je Bog Otac dao apostolu Petru – da je Isus sin Božji, a to otkrivenje je Stijena na kojoj Isus gradi svoju Crkvu, Bog daje ljubljenima muslimanima. (Matej 16,13-18) Dok se muslimani često povezuju sa duhom Antikrista (1 Ivanova 2,22; 4,23), a time i vratima pakla, Bog u njihove vlastite redove ugrađuje moćnu Stijenu otkrivenja da Isus jest Sin Božji i tako podiže i osnažuje svoju Crkvu koju uistinu ni vrata pakla neće i ne mogu nadvladati. To nije djelo čovjeka već djelo Živoga Boga.
Otac vjere – Abraham bio je čovjek koji je svim srcem ljubio Boga. To je pokazao svojom spremnošću da žrtvuje vlastitog sina Izaka na koga je čekao preko dvadeset godina. Bog je tada vidio da mu je Abraham spreman dati sve. Biblija nam govori kako “Bog čini da sve pridonosi dobru onima koji ga ljube” (Rimljanima 8:28). U ovim posljednjim vremenima privilegirani smo gledati kako Bog izvodi na dobro Abrahamov pokušaj da u svojoj snazi postigne Božje obećanje. Bog to čini na način od kojeg zastaje dah. Neke stvari koje Bog čini privilegirani smo gledati, u drugima sudjelovati! Bogu hvala za oboje!
