Bog vas ne mrzi kada griješite. On vas duboko voli. On mrzi što vam je grijeh učinio. Bog je stvorio savršeni svijet koji je grijeh izobličio i uništio. Dobra vijest evanđelja je da možemo biti slobodni od grijeha!
Krivnja. Ljutnja. Razočaranje. Sram.
Kada razmotrimo koliko smo grešni pred Bogom to može dovesti do spoznaje koliko užasni i grešni mi zapravo možemo biti. Grijeh može dovesti do dubokih i bolnih osjećaja. Svi smo iskusili prilike kada smo učinili nešto za što smo znali da je grešno, trenutke kada smo svjesno odlučili zgriješiti te se zbog toga pitamo je li Bog ljut na nas. Pitamo se je li On tamo negdje te nas kažnjava za naše loše ponašanje, a nagrađuje dobro.
No, dok proučavamo što Biblija govori o grijehu i Božjoj ljutnji, shvaćamo da se ne trebamo mučiti tim osjećajima. Saznajemo da je Božja ljubav za nas vječna, moćna i dublja nego što ćemo ikada moći zamisliti.
Što je grijeh i zašto ga Bog mrzi?
Bog mrzi grijeh jer on uništava. Grijeh zapravo nije definiran kao dobro ili loše ponašanje, nego kao „pucanj u krivom smjeru“. To nam daje sliku strijelca koji cilja metu i svaki put promaši. Zapravo, Božja je pravednost meta koju nitko ne može pogoditi. Savršena Božja pravednost je zauvijek iznad našeg dosega te mi svi po prirodi uvijek pucamo u krivom smjeru te smo grešni.
Budući da smo grešni, bilo koja naša „loša“ misao ili loše djelo su samo simptomi mnogo dublje bolesti. Kao što ne možemo uništiti korov bez da ga iščupamo iz korijena, tako ne možemo popraviti svoj grijeh bez dubokog kopanja. Problem je u tome što korijen grijeha leži mnogo dublje nego što mi možemo kopati. On potječe još iz Postanka 3. Skroz do Adama i Eve.
Od tog sudbonosnog trenutka kada su Adam i Eva iskazali neposluh Bogu te su jeli zabranjeno voće, grijeh je postao dio nas. Bez obzira koliko se trudili riješiti ga se, naš je grijeh uvijek s nama i samo po krvi Kristovoj on može biti oprošten.
Mrzi li me Bog kada griješim?
Kratak odgovor je da vas Bog ne mrzi. On vas duboko voli. On mrzi što vam je grijeh učinio. Bog je stvorio savršeni svijet koji je grijeh izobličio i uništio. Kao predivno umjetničko djelo koje je bezosjećajno uništeno; mi ne mrzimo umjetnost, ali mrzimo uništenje koje sprječava da to djelo bude lijepo kako je i trebalo biti.
Čak i znajući ovo, nije iznenađujuće upitati se mrzi li nas Bog jer je to ono pitanje koje je i Adamu i Evi bilo na umu. Prvi put kada su se susreli s Bogom nakon Pada, prvi put kada su se susreli s Bogom nakon grijeha, bojali su se da ih Bog mrzi:
„Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« – reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.«“ (Postanak 3,8-10).
Prije tog trenutka, nisu imali razloga bojati se Boga, nisu imali razloga skrivati se od Njega. On je bio njihov Stvoritelj, prijatelj i utješitelj. Zašto su se onda skrili? Jesu li bili uplašeni? Odgovor je da je ono što im je zmija rekla u stihu 5 zapravo vrlo točno: „Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo“.
Bili su uplašeni jer su po prvi put shvatili što je zlo te su znali da je ono što su učinili zlo. Oni, koji su bili nevini, sada su shvatili kakav je osjećaj činiti zlo te su se bojali da će se Bog ljutiti na njih jer su učinili zlo. Od tog trenutka, sav strah, sva bol, sva mržnja, sva smrt i rat te sve ono što je loše u ovome svijetu koji je Bog stvorio, postaje rezultat tog prvog grijeha.
Druga posljedica grijeha jest odvajanje od Boga. Koliko god pokušavali „biti dobri“, nema ništa što možemo učiniti da se vratimo onoj pravoj vezi s Bogom. Ne možemo se dovoljno moliti niti dovoljno služiti niti što dovoljno činiti. Svaki put ćemo promašiti metu. To jednostavno nije moguće. Čak je i apostol Pavao osjetio tu težinu grijeha u svom životu: „Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim. (…) Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro “ (Rimljanima 7,15; 7,18).
Apostol Pavao bio je čovjek koji je znao što je to grijeh. Proveo je dosta vremena progoneći istog onog Boga koji mu je ponudio iskupljenje. Kao Adam i Eva, to ga je moglo jako uplašiti. Taj strah i krivnja su ga mogli uništiti. Na isti način je i kralj David shvaćao kletvu grijeha:
„Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom“ (Psalmi 51,3-5).
Ovo je molitva kralja Davida nakon što je njegovu preljubničku vezu s Bat Šebom prozvao prorok Natan. U tom trenu, čovjek stvoren po srcu samog Boga osjetio je punu težinu grijeha, težinu koji svi mi osjećamo. On je izrazio da smo svi mi osuđeni živjeti u grijehu jer smo začeti u grijehu, izvan Božje milosti.
Kako se možemo osloboditi od grijeha?
„(…) njegovom krvlju,
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ
po bogatstvu njegove milosti“ (Efežanima 1,7).
Dobra vijest evanđelja jest da možemo biti slobodni od grijeha! Postoji lijek za grijeh i lijek za bolest koja pogađa čovječanstvo od samog početka. Grijeh koji nas je natjerao da se sakrijemo od Boga poražen je od strane onoga koji nije poznavao grijeh kako bi se mogli vratiti Bogu kao Njegova djeca. Slobodu i oproštenje pronalazimo u krvi koju je Krist prolio za nas na križu:
„Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.
Poput ovaca svi smo lutali
i svaki svojim putem je hodio.
A Jahve je svalio na nj
bezakonje nas sviju“ (Izaija 53,5-6).
Znamo da je Pavla jako mučio njegov grijeh u Rimljanima 7, no on nam to govori samo kako bi nas doveo do predivnog zaključka u Rimljanima 8,38-39:
„Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“.
Božja ljubav za vas je nemjerljiva
„Kradljivac dolazi samo da ukrade,
zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju,
u izobilju da ga imaju“ (Ivan 10,10).
Pa, mrzi li me Bog kada griješim? Odgovor je veliko NE! Isus je bio potpuno Bog i potpuno čovjek. On je hodao među nama, razumio je naše teškoće i muke, govorio je istinu o našem grešnom svijetu i volio je one koji su smatrani „grešnicima“, one koji su smatrani „nedovoljnima“. Isus im nije iskazivao ljutnju, nego duboku i snažnu ljubav koju se može pronaći samo u Njemu.
Bog vas ne mrzi. Bog vas voli.
M ćemo uvijek promašivati metu, no Krist je bio savršeno ljudsko biće, najdivnija osoba koja je ikada živjela, i zbog toga što je On pogodio metu, mi možemo pronaći život, istinu i radost u Njemu.
Autor: Jason Soroski; Izvor: Christianity.com
