Bog želi da živimo poput Isusa Krista i borimo se protiv svakog grijeha. Može li proći cijeli dan, a da ne griješimo?
Ne postoji biblijski stih koji izričito kaže da griješimo svaki dan. Međutim, Biblija je jasna da su svi ljudi sagriješili: “Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja” (Rimljanima 3, 23).
Zbog grijeha stojimo u potrebi pomirenja s Bogom. To se događa kada vjerujemo u Isusa kao Božjeg Sina koji je živio bezgrešan život, umro za nas i uskrsnuo iz mrtvih. Njegovom milošću i vjerom u Njega može primiti oprost i dobiti vječni život.
Ipak, čak se i kao iskreni vjernici borimo s grijehom. Oprošteno nam je i sposobni smo pobijediti iskušenja, a opet se čitav život borimo s grijehom.
Može li proći cijeli dan, a da ne griješimo?
Nažalost, istina je da griješimo svaki dan jer smo pala rasa. Ne postoji način da prođe cijeli dan, a da se ne zgriješi.
Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. (Psalam 51, 7)
Grijeh je prirodan za nas kao ljude, pa bi cijeli dan bez griješenja bilo poput ribe koja se odmara od plivanja na jedan dan. Plivanje je prirodno za ribe, a, nažalost, grijeh je prirodan za ljude.
Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt … (Rimljanima 5, 12)
Postoji hrpa zapovijedi u Božjoj Riječi za koje znamo da ih rijetko izvršavamo, a još manje držimo svaki dan. Na primjer, tko može tvrditi da Boga voli svim srcem, umom i dušom svakog trenutka svakog dana? Nitko. Ipak, to je najveća zapovijed (Matej 22, 36-38). Ne voljeti Boga u svakom trenutku, nažalost, svakodnevni je grijeh za sve kršćane. Toliko smo zamotani u svoj svijet da zaboravljamo na Boga. Slažete li se?
Uz mjerila koja je Isus dao, jasno je da svatko od nas redovito griješi. Kako se apostol Pavao približavao kraju svog života, izgleda da je na svoj život gledao više, a ne manje grešnim, kako je bolje shvaćao Božju milost.
“Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.” (Rimljanima 7, 21-23)
Shvaćajući dubinu svoje izopačenosti pomaže nam da uvidimo razmjere Božje milosti
Iako je apostol Pavao bio frustriran bitkom protiv svoje grešne naravi, to ga nije poljuljalo da vjeruje Bogu koji Ga je po milosti oslobodio kazne za grijeh.
“Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.” (Rimljanima 7, 24-25)
“Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja.” (1. Timoteju 1, 15)
Bog nas je spasio po vjeri u Krista i vjeran je da nam neprestano oprašta. Ništa nas ne može odvojiti od Njegove ljubavi.
Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1. Ivanova 1, 8-9)
I ne samo to, uz Božju pomoć suprotstavljamo se napadima duhovnog zla i ovisimo o Njemu za pomoć.
Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. (1. Petrova 5, 8-9)
Iako je borba s grijehom konstanta u ovom životu, dobra vijest je da se uopće nećemo morati nositi s tim u životu koji dolazi s Isusom! Jednog ćemo dana biti na nebu sa svojim Spasiteljem i oslobođeni grijeha, baš kao što smo već oslobođeni kazne za grijeh zbog Isusove žrtve na križu.
