Uči li Biblija da čovjek kojega je Bog zbilja spasio kroz Krista može izgubiti svoje spasenje i potom ga ponovno steći?
Jasno je da ona to ne uči. Nakon što se čovjek jedanput pouzda u Krista za oproštenje grijeha i vječni život, Biblija uči da je vječno siguran … ne može biti izgubljen. Razmislite o Isusovim riječima u Ivanu 10,27-28: »Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem vječni život. One sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.«
Razmotrite i Pavlove riječi u Rimljanima 8,38-39: »Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.«
Sjetimo li se činjenice da je Božji gnjev zbog našega grijeha u potpunosti zadovoljen Kristovom smrću, jasno nam je da nas naši grijesi ne mogu odvojiti od Božje ljubavi. U ljubavi, Bog odlučuje da će uzeti Kristovu smrt kao plaću za vjernikove grijehe i više ih neće držati protiv vjernika. Dakle, kada vjernik počini grijeh, Božje oproštenje u Kristu već je prisutno i, premda vjernik može doživjeti posljedice grijeha koje si je nametnuo, Božja ljubav i oproštenje nikada nisu u opasnosti.
JEDNOM SPAŠEN – ZAUVIJEK SPAŠEN: Može li kršćanin izgubiti svoje spasenje?
U Rimljanima 7,14-25, Pavao jasno kaže da će se vjernik boriti s grijehom tijekom cijeloga njegovog ovozemaljskog postojanja, ali da će nas Krist spasiti od ovoga smrtonosnoga tijela. »Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu« (Rimljanima 8,1). Dok pojam o smrtnome grijehu uči da osoba može izgubiti svoje spasenje zbog osobnog grijeha, Biblija uči da Bog nikada neće oduzeti svoju ljubav i blagonaklonost od svoje djece.
Božja milost ne samo da vjernika otkupljuje od svakog nezakonitog djela, nego ga ujedno vodi u sveti život i čini ga revnim u dobrim djelima. To ne znači da vjernik nikada ne griješi, nego da će jarko željeti proslaviti Boga zbog Božje milosti koja djeluje u njegovu životu. Oproštenje i svetost dvije su strane istoga novčića Božje milosti … koje idu jedan s drugim.
Premda se vjernik s vremena na vrijeme može spotaknuti i upasti u grijeh pa čak i u težak grijeh, opći put i usmjerenje njegova ili njezina života bit će obilježeni svetošću i revnošću za Bogom i njegovom slavom… Biblija nas poučava da istinski vjernik na grijeh nikada neće gledati neozbiljno, nego će se, osnažen silom Božje milosti, truditi živjeti svetim životom.
Izvor: Gotquestions.org