„Ili ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni mužoljubi, ni tati, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1. Korinćanima 6,9-10 VB).
Postoji sklonost tome da se homoseksualnost proglasi najgorim od svih grijeha. Iako je biblijski govoreći neosporno da je homoseksualnost nešto nemoralno i neprirodno (Rimljanima 1,26-27), ni u kojem smislu Biblija ne opisuje homoseksualnost kao neoprostivi grijeh. Niti Biblija uči da je homoseksualnost grijeh protiv kojeg se kršćanin nikada neće boriti.
Možda je to upravo ključni izraz u pitanju je li moguće biti kršćanin homoseksualac: „borba protiv“. Moguće je da se kršćanin bori protiv homoseksualnih iskušenja. Mnogi homoseksualci koji postanu kršćani imaju stalne borbe protiv homoseksualnih osjećaja i želja. Neki čvrsti heteroseksualni muškarci i žene doživjeli su „iskru“ homoseksualnog interesa u nekom trenutku u svom životu. Bilo da postoje te želje i kušnje ili ne, to ne određuje činjenicu je li osoba kršćanin. Biblija je jasna da nijedan kršćanin nije bez grijeha (1. Ivanova 1,8.10). Iako se određeni grijeh/kušnja razlikuje od jednog kršćanina do drugog, svi kršćani se bore protiv grijeha, i svi kršćani u tim borbama ponekad padaju (1. Korinćanima 10,13).
Ono što razlikuje život kršćanina od života nekršćanina jest borba protiv grijeha. Kršćanski život je progresivno putovanje kroz nadvladavanje „djela tijela“ (Galaćanima 5,19-21) i dopuštanje Božjem Duhu da proizvodi „plod Duha“ (Galaćanima 5,22-23). Da, kršćani griješe, ponekad užasno. Nažalost, ponekad se kršćani ne razlikuju od nekršćana.
Međutim, pravi kršćanin će se uvijek pokajati, uvijek će se na kraju vratiti Bogu i uvijek će se nastaviti boriti protiv grijeha. No, Biblija ne daje podršku ideji da osoba koja neprestano i bez pokajanja sudjeluje u grijehu može doista biti kršćanin. Uočite što kaže 1. Korinćanima 6,11: „To bijahu i neki od vas; ali se opraste, ali se posvetiste, ali se opravdaste u imenu Gospodina Isusa i u Duhu Boga našega“ (VB).
Prva Korinćanima 6,9-10 navodi grijehe koji, ako se prakticiraju kontinuirano, identificiraju da osoba nije otkupljena – nije kršćanin. Često se homoseksualnost izdvaja iz ovog popisa. Ako se osoba bori s homoseksualnim iskušenjima, pretpostavlja se da ta osoba nije spašena. Ako se osoba zapravo upušta u homoseksualni čin, smatra se da ta osoba definitivno nije spašena. Međutim, iste pretpostavke se ne daju, barem ne s istim naglaskom, kada su u pitanju ostali grijesi na popisu: bludnost (predbračni seks), idolopoklonstvo, preljub, krađa, lakomost, alkoholizam, kleveta i obmana. Nedosljedno je da se, primjerice, oni koji su krivi za predbračni seks proglase „neposlušnim kršćanima“, dok se za homoseksualce kaže da definitivno nisu kršćani.
Je li moguće biti kršćanin homoseksualac? Ako se izraz „kršćanin homoseksualac“ odnosi na osobu koja se bori protiv homoseksualnih želja i iskušenja – da, biti „kršćanin homoseksualac“ jest moguće. Međutim, za takve osobe opis „kršćanin homoseksualac“ nije ispravan, budući da osoba ne želi biti homoseksualac i bori se protiv iskušenja. Takva osoba nije „kršćanin homoseksualac“, nego jednostavno kršćanin koji se bori, isto kao što postoje kršćani koji se bore s bludom, laganjem i krađom. Ako se izraz „kršćanin homoseksualac“ odnosi na osobu koja aktivno, neprestano i neobraćeno živi homoseksualnim stilom života – ne, nije moguće da je takva osoba istinski kršćanin.
Izvor: Gotquestions.org
