Molitva je snažno oružje, ali ponekad ne znamo odakle uopće krenuti. Donosimo tri molitve koje je Isus molio u nekim od svojih najtežih dana na zemlji. I ti ih možeš moliti!
Alarm zazvoni i dnevna rutina započne. Šalica kave i moj plan čitanja Biblije – obavljeno. Otvaram društvenu mrežu i prolazim kroz naslovnu stranicu (newsfeed) – obavljeno. No, molitveni zahtjev kojeg ugledam na zaslonu svog kompjutera potakne me da zastanem. On mi otkriva srcedrapajuću stvarnost.
Teret molitve počinje rasti negdje duboko u nama. Bez obzira na to koliko ja čeznula za time da se ‘izvičem’ u molitvi, ne znam odakle krenuti. Čini mi se kao da riječi nemaju dovoljnu moć prenijeti duboku empatiju koju osjećam. Jer sam bila ondje. Svi mi imamo bolne trenutke koji nas znaju ostaviti zabezeknutima.
U tim mučnim trenucima često ne možemo pronaći riječi za molitvu. Ali Isus nam pokazuje snagu molitve koja se izlijeva iz mjesta najskrivenijih osjećaja.
Isus je razumio našu bol. Zapravo, Isus je svoje najstrastvenije molitve izgovarao u svojim najtežim trenucima. I u tim molitvama mi pronalazimo primjer i poticaj koji nam je potreban u našim najtežim vremenima.
Donosimo tri strastvene i jake molitve kojima se Isus molio Bogu.
Isus je molio molitvu zahvalnosti kroz žalost i bol.
Isus je čuo da je njegov prijatelj bolestan. Jako je volio tog čovjeka. Situacija je za Lazara izgledala bezizlazno, ali Isus je pokazao pouzdanje u Boga govoreći: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.“ (Iv 11,4). U vrijeme kada ga je Isus došao vidjeti, Lazar je bio mrtav već 4 dana.
Isus je otkrio veličinu svoje tuge nakon što se licem u lice suočio s Marijom. Kada ju je Isus vidio kako plače, On je bio „potresen u duhu“ (Iv 11,33). Zatim je i on zaplakao. Isus je bio jako ožalošćen gubitkom svoga prijatelja, ali je to bila i reakcija na Marijinu duboku povrijeđenost. Kao što bi svaki pravi prijatelj učinio, Isus je pokazao svoje suze, oplakajući uz nju.
Isus je slijedio mnoštvo do grobnice te zatražio da odguraju kamen. Zatim je žarko izgovorio molitvu zahvalnosti. „Oče, hvala ti što si me uslišao.“ (Iv 11, 41). On nije molio da se Lazar probudi. Nije molio da Bog izvede čudo. On je zahvalio svom Ocu što je uvijek dostupan u danima potrebe, što ga uvijek sluša. On je zahvalio kako bi Ga drugi vidjeli i povjerovali.
Isus je molio da prevlada Božja volja.
Ponekad molim i Bog izvrši čudo. Drugi put molim, ali Bog dopusti da prođem kroz vrlo tešku situaciju. U takvim vremenima bih se voljela okrenuti i početi trčati u drugom smjeru, ali moram imati povjerenja. Jer, suočavati se sa životnim poteškoćama pomaže mi izrastati u osobu kakvom me On stvorio da budem.
Isus je prolazio mnogo težim putevima no što mi možemo zamisliti. On je pitao Gospodina postoji li neki drugi put, ali je ipak uvijek ostajao poslušan.
„I ode malo dalje, pade ničice moleći: ‘Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.’“ (Mt 26,39).
U Getsemanskom vrtu, Isus je poveo tri čovjeka sa sobom da bdiju dok On moli. On je znao da se vrijeme za ispunjenje Božjeg plana približilo te je stoga izgovorio ovu očajnu molitvu. Isusove riječi nam pokazuju Njegovu predanost Božjoj volji. Bio je voljan proći kroz sve, ali je ipak tražio mogućnost drugačijeg puta.
Bivajući Bog u ljudskom obliku, Isus je osjetio bol kakvu i mi osjećamo. Poslanica Hebrejima 4,15 kaže: „Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.“ I u žalosti, On je birao pokornost, u patnji – poslušnost, bez obzira na ishod.
Isus je molio za oproštenje onima koji bi ga povrijedili.
To je možda jedan od meni najvećih izazova – oproštenje. Nakon svega, osoba koja je meni nanijela zlo nije me tražila za oprost, što zasigurno nije ni zaslužila. Ali ipak, ovaj treći primjer žarke molitve moga Spasitelja uči me kako opraštati, čak i usred najveće povrijeđenosti.
„A Isus je govorio: ‘Oče, oprosti im, ne znaju što čine!’“ (Lk 23, 34).
Isus je razumio Istinu Božje Riječi koja je jednog dana i zabilježena u Rimljanima 3,23; „svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja.“ I izabrao je biti živući primjer snage oproštenja. Prošao je kroz strašnu muku kako bi nam pokazao njezin potencijal. Također je svakome od nas ponudio oproštenje bez ikakvog uvjeta.
Isusove snažne molitve dijele istu svrhu – proslaviti našeg Nebeskog Oca. „Zato i molimo da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu – po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista.“ (2 Sol 1,12).
On je molio u iskrenosti i Njegova je usredotočenost uvijek ostajala konstantna. On je činio ono što je najbolje za mene i za tebe. Zato idući puta kada mi iskoči molitveni zahtjev na naslovnoj stranici, sjetit ću se Isusovih žarkih molitvi. Čak i ako s riječima ‘ostanem kratak’, znam da Bog sve čuje.
Odlučimo danas pokazati neoslobođenu strast u našem molitvenom životu za vrijeme suočavanja s nedaćama. Kroz svaki gubitak, nesigurnost ili povrijeđenost, pronađimo utjehu zazivajući Njega.
Autorica: Kristine Brown; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: Crosswalk.com
