Molitva za spasenje nije nešto što ćemo jednom izgovoriti i nastaviti živjeti po svom. Spasenje uključuje promjenu kroz proces posvećenja.
Premda ne postoji nešto poput ”molitve grešnika” koja nas spašava, apsolutno postoji vrsta molitve koja, u kombinaciji sa Božjim milosrđem, rezultira našim spasenjem. „Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen“. (Rimljanima 10, 13)
Biblija jako puno toga govori o spasenju, no jako malo toga u njoj piše o određenoj vrsti molitve za spasenje. Ipak, u crkvi je vrlo uobičajeno za čuti ljude kako govore ili o molitvi ili o vođenju drugih prema ”grešničkoj molitvi”. Stoga, postoji li nešto kao što je ”molitva za spasenje” ili ”grešničke molitve”? Ako ne, koji je najbolji način molitve za spasenje?
Imati vjeru poput djeteta
Očigledno, najbolje mjesto za pronalaženje odgovora o spasenju i molitvi jest Biblija. Jedan stih posebice, koji nam pomaže u razumijevanju ovakve teme malo bolje, nalazi se u Mateju 19. U toj točki evanđelja, Isus je već duboko u službi na Zemlji i podučavao je o tome kako je On Sin Božji, kako dobiti spasenje te što je duhovno ”Božje kraljevstvo”. Nakon nekoliko izravnih tvrdnji o braku i odnosima, između Isusa i Njegovih učenika događa se poznata razmjena riječi:
„Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. Nato će im Isus: “Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko! I položi ruke na njih pa krene odande“. (Matej 19, 13-15)
Nakon proučavanja ovih stihova, kao i konteksta unutar kojeg su bili izrečeni, jasno je da Isus kaže kako se ne spašavaju samo djeca. Umjesto toga, On tvrdi da kako bismo mogli doći k Njemu, trebamo se postaviti poput djece; biti ponizni, vjerovati, biti ranjivi i u potrebi.
Ne stav zasluženoga spasenja
Druga strana ove istine jest da Kraljevstvo nebesko neće pripasti onima koji pokušavaju prići k Bogu na bilo koji način kroz sebičnost, ponos ili nedostatak razumijevanja svoje potrebe za Bogom. U stvari, Biblija uči da ne možemo biti spašeni osim ako najprije ne priznamo našu izgubljenost, grešnost i očajničku potrebu za Spasiteljem.
Nakon toga, poput znaka netko priđe k Isusu, slijedeći taj ”poput djeteta” razgovor s učenicima i upita zanimljivo pitanje:
„I gle, pristupi mu netko i reče: “Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni? A on mu reče: “Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi. Upita ga: “Koje?” A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga! Kaže mu mladić: “Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje? Reče mu Isus: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom. Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak“. (Matej 19, 15-22)
Priča, uopćeno poznata kao stihovi o ”Mladom, imućnom plemiću” , ilustrira suprotan rezultat u odnosu na prethodne stihove, jer umjesto da čovjek prilazi Gospodinu u poniznosti, spreman prihvatiti Božjeg Sina, on dolazi u bahatosti, spreman pokušati ”zaraditi” ili si ”pripremiti”, ako je to potrebno, Božje kraljevstvo. No to ne funkcionira.
U stvari, Isus koristi ovu prigodu kako bi iskazao jasnu, definitivnu izjavu u vezi spasenja, koja nam pomaže u razumijevanju odgovora na prvotno pitanje u vezi ”grješničke molitve”. Isus je rekao svojim učenicima:
„A Isus reče svojim učenicima: “Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje. Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: “Tko se onda može spasiti? A Isus upre u njih pogled pa im reče: “Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće“. (Matej 19, 23-26)
Stoga, s obzirom na ove stihove, postoje tri razjašnjenja koja želim dati u vezi spasenja, koja će nam, nadam se, pomoći da na pravilan način razmišljamo o tome i odgovorimo na naše glavno pitanje.
1. Spasenje nije nešto što mi činimo, već nešto što se čini nama
Biti spašen nije zadatak koji se treba obaviti ili čin kojeg trebamo staviti na rame, kako bi nam životi bili bolji. Da jesu, to bi bilo egocentrično i hedonistički. To nije privremena promjena navika, to bi bilo nedosljedno. To nije promjena zbira religijskih vjerovanja, to bi bilo zasnovano na djelima.
Umjesto, to je čudesno djelovanje Duha Svetoga za otkupljenje i obnovu naših vječnih duša, koje su bile mrtve, opraštanje naših grijeha zbog prolivene krvi Isusa Krista i opravdanje nas pred svetim Bogom, zbog zamjenske Kristove pravednosti.
Zbog toga je Luka propovijedao da se ”spasenje ne pronalazi nigdje drugdje, jer nema drugog imena ispod nebesa koje je dato čovječanstvu, po kojem se ono može spasiti”. (Djela 4, 12) Samo nas Bog može spasiti.
2. Spasenje nije događaj, već početak procesa
Iako spasenje započinje s događajem duhovnog uskrsnuća, ono započinje cjeloživotno putovanje ”posvećenja” ili odvajanja, kako bismo bili sveti za Božje svrhe, što nam omogućuje kretanje prema zrelosti, djelovanjem Duha Svetoga. To tada kulminira ”proslavljanjem”, što je naša konačna, tjelesna faza spasenja, koja se odvija na nebesima, kada dobivamo novo tijelo kako bismo proveli vječnost s Bogom, našim Spasiteljem.
Svaki puta u evanđeljima, kada netko prihvati Isusa Krista kao svog Gospodina i Spasitelja, oni su Ga počeli slijediti. Još uvijek i danas, čak i ako netko kaže ispravne riječi i stavi kvačice ispred pravih mjesta, no ako ne nastave u toj vjeri, to je dokaz nedostatka istinskog spasenja u njihovim životima. (1. Ivanova 2, 19)
Stoga, zamisao o jednoj molitvi koja će nas spasiti i smjestiti nas u raj ili nas zadržati dalje od pakla, ako ništa drugo, vrlo je nezreo i površan pogled na spasenje.
3. Spasenje nije komplicirano, ali zasigurno nije ni lagano
Jedna od najjednostavnijih prezentacija spasenja u Bibliji jest kada apostol Pavao proglašava: „Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava“. (Rimljanima 10, 9-10) To je tjelesno proglašavanje vjere prema van i potpuno vjerovanje u Krista unutra.
U isto vrijeme, djelovanje spasenja ne samo da je ”lagano”, već je, kao što je Isus rekao u tekstu iznad, ”nemoguće”. Ono što je Isus trebao učiniti kako bi otkupio naše spasenje jest vječno suprotno od ”laganoga”, kao što možete pretpostaviti.
Stoga, s obzirom na to da je Krist već učinio sav posao kako bi nam ponudio spasenje, specifična molitva ili zbir izraza u našim molitvama nisu potrebni kako bi netko bio spašen. Sve dokle god odgovarate na Božje milosrđe iz srca vjere i vjerovanja, ostatak stvari može varirati kao okolnosti koje su vas vodile do tog trenutka predaje Bogu.
Što to znači?
Premda ne postoji nešto poput ”grešničke molitve” koja nas spašava, isto tako mi ne bismo trebali govoriti drugima da postoji, postoji vrsta molitve koja, u odgovoru na Božje milosrđe, rezultira našim spasenjem.
Možda bi je najprikladnije bilo nazvati ”Molitvom predaje”; jer to je ono što uistinu činimo. Stoga, ako molimo iskrenog srca s vjerom i pouzdanjem, onda bez obzira na ono kakve riječi izađu, Biblija nam obećava da će ”svatko tko zazove ime Gospodnje biti spašen”. (Rimljanima 10, 13)
Autor: Robert Hampshire; Izvor: Christianity.com
