Je li molitva za pokojne biblijski princip? Trebamo li se moliti za preminule da ih Bog pomiluje i primi u svoje zajedništvo?
U nekim kršćanskim krugovima potiče se one, koji su izgubili voljenu osobu, da joj plaćaju mise i mole se za nju. Svakako da bismo se trebali moliti za one koji tuguju, ali za mrtve ne.
Nitko nikada ne bi smio vjerovati da se za njega, nakon što umre, drugi mogu moliti, postižući na taj način povoljan ishod. Biblija uči da je naše vječno stanje određeno našim postupcima tijekom života na zemlji.
Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova. (Ezekiel 18, 20)
Rimokatolička crkva uči da će neki sljedbenici Isusa Krista, nakon smrti, provesti neko vrijeme u čistilištu, prije nego što uđu u nebo. To su ljudi koji su umrli s grijesima koji nisu bili dovoljno okajani. Rimokatolike se potiče da mole za one u čistilištu kako bi im olakšali patnju i skratili vrijeme. Budući da čistilište zapravo ne postoji, pogrešno je moliti se za bilo koga tko je s njim povezan.
Je li molitva za pokojne biblijski princip?
Je li molitva za pokojne biblijski opravdana? Molitva je razgovor s Bogom, rekli bismo jedan na jedan, u kojem Bogu možemo reći bilo što. Svakako da trebamo moliti i za potrebe naših bližnjih. Ali, kada napuste ovaj svijet, svaka naša molitva za njih je uzaludna.
Naše molitve nemaju veze s nekim nakon što umre. Stvarnost je takva da se u trenutku smrti potvrđuje nečija vječna sudbina: ili je spašen vjerom u Krista i nalazi se na nebu u Božjoj prisutnosti, ili je u mukama u paklu.
U praksi je puno primjera da se ljudi mole da nevjernik, koji je umro, prihvati Isusa za Spasitelja u zagrobnom životu. Nažalost, to nije moguće. Čovjek ne dobiva drugu priliku za pokajanje nakon što umre. Čovjek ne može iz pakla prijeći u raj.
“Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.” (Luka 16, 25-26)
Kada bi postaja prilika da se osoba nakon smrti pokaje, bogataš iz Luke 16, 19-31 bi tražio oprost za sebe, a ne za svoju braću.
I Hebrejima 9, 27 se slaže s tim, jer kaže da je “ljudima jednom umrijeti, a potom na sud.” Ovdje vidimo da se ne može dogoditi promjena u nečijem duhovnom stanju nakon njegove smrti.
Svatko je odgovoran kako živi svoj život
Svatko je odgovoran za svoj život. Drugi mogu utjecati na naše izbore, ali u konačnici mi moramo dati račun za sebe. Jednom kad život završi, više se ne može donijeti izbor; ne preostaje nam drugo nego suočiti se s Bogom.
Oni koji su živi možda će u molitvama izraziti Bogu želju bude milostiv prema preminuloj osobi, ali neće promijeniti ishod. Zato, za druge se trebamo moliti dok su još živi da se njihovo srce, stavovi i ponašanje promijene.
Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš? Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga. (Rimljanima 2, 3-5)
Ako želimo biti pomilovani kada stanemo pred Boga, sada je vrijeme da se pokajemo i priznamo Isusa svojim Spasiteljem. Biblija nam govori da ne postoji čistilište i druga prilika za spasenje nakon smrti. Proizlazi da je beskorisno moliti za pokojne u vezi s tim temama.
