„U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!“ Rimljanima 12,12.
Tijekom povijesti Crkve strpljenje se uvijek smatralo velikom vrlinom od strane velikih duhovnjaka kao što su sveti Augustin, Toma Kempenac i Franjo Ašiski. Zašto je strpljenje tako važna vrlina? Najprije, strpljenje je jedan od devet plodova Duha Svetoga (Galačanima 5, 22-23).
U našem odnosu s Bogom, možemo govoriti o strpljenju kao o čekanju vjere. U Bibliji je to napisano riječima „čekajte Gospodina“ (Psalam 27,14). Puno više vjere potrebno je kada je u pitanju čekanje, nego neke svakodnevne situacije koje iskušavaju naš put prema Gospodinu.
Postoji vrlo malo duhovnih disciplina koje će se usredotočiti na našu vjeru kao u onim vremenima kada jedino što možemo učiniti jest čekati na Gospodina. Kada se molimo za nešto i ne dobivamo odgovor, Bog nas možda uči da postoje vremena kada i vjera čeka.
Svi se na kraju krajeva ponekad nalazimo u situacijama koje su izvan naše kontrole. Zamislite svetog Pavla u lancima u tom groznom zatvoru u Rimu. Bi li on mogao održati mir Božji da je njegova formula za taj mir bila udaranje lancima i sila? Strpljenje je nadnaravni plod Duha Svetoga koji nam daje milost da prihvatimo stvari koje ne možemo kontrolirati.
Bože, nauči nas što znači vjerovati u tišini. Kada se suočimo sa situacijama koje ne možemo razumjeti, pomogni nam pronaći mir. Pomogni mi da budem radostan u nadi, strpljiv u nesreći i vjeran u molitvi. Sve stvari sazdaješ prema svom vremenu. Podsjeti nas da čekamo strpljivo i da nađemo mir u Tvome planu.
Autor: Dick Woodward; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Ibelieve.com
