Nikad neću zaboraviti period kad sam bio mladi učenik teologije, muž i otac. Moje kćeri, Chrystal i Priscilla, u to su vrijeme bile jako male, i dok je moje srce gajilo veliku viziju da služim Bogu, svakodnevna životna realnost bila je teška.
Bilo je vrijeme oskudice. Energija često iscrpljena. A novaca još manje.
Bog me blagoslovio s jakom i ohrabrujućom partnericom u služenju, mojom suprugom Loisom, i njezina mi je podrška puno značila. No, došlo je vrijeme kad je čak i to oslabjelo. Podizanje djece, kuhanje s malo prihoda i zahtjev za pokretanje crkve jednostavno je bilo previše.
Nikad neću zaboraviti kako sam sjedio s Loisom u našoj maloj blagovaonici, prije nego što sam krenuo na studij tog dana. Njezino lijepo lice pokazivalo je napetost zbog prevelikog nastojanja da napravi večeru od malo namirnica. Moje srce kao muža bilo je preopterećeno, stoga sam je pitao: „Lois, što trebaš od mene da nastavimo ovim putem? Samo mi reci što, i molit ćemo Gospodina. Ako to ne učini, napustit ću studij i brinuti se isključivo za obitelj.“
Lois je zastala prije nego što je odgovorila, ali kad je odgovorila, bila je jasna: „Tony, trebamo 500 USD.“
Petsto dolara bio je ogroman iznos novca u te dane – i bez njega kao osoba od koje se traži, pitao sam se kako će se Bog pobrinuti. Ali znao sam da se može pobrinuti ukoliko želi da ostanem na studiju. Zato smo pognuli glave i molili.
Moj se put do sjemeništa činio duljim nego inače. Hoće li ovo biti moj posljednji put da pohađam školu i trebam li svoj san o propovijedanju Božje Riječi ostaviti na oltaru kao što je učinio Abraham s Izakom?
Bio sam spreman ako bi Bog rekao da je to ono što trebam učiniti i biti muž i otac svoje obitelji. Bog je to znao. Moj um je bio savladan. Ili ćemo imati 500 dolara u rukama do kraja dana ili će se moji planovi drastično promijeniti preko noći.
Moj put do poštanskih sandučića na kampusu činio se poput izmaglice. Misli su me preplavile. Znao sam da je Bog čuo našu molitvu i da je imao moć intervencije, ali stavljanje u situaciju u kojoj sam najednom trebao vidjeti opipljiv odgovor na moju molitvu malo me učinilo nervoznim. Samo sam iskren – ovaj propovjednik je samo čovjek!
Kad gle, kad sam otvorio svoj poštanski sandučić tog dana, unutra je bila omotnica od čovjeka kojeg nikad nisam upoznao, a koji me je vidio oko kampusa. Bio je u redovnoj službi i Gospodin mu je mene stavio na srce. Kad sam otvorio omotnicu, prsti su mi lagano podrhtavali dok sam počeo brojati ne jednu, ni dvije, već pet novčanica od 100 USD.
Nepotrebno je reći da sam nastavio školovanje. Lois i ja smo krenuli sa crkvom u kojoj sam pastor sada već skoro 50 godina, i Bog je proširio našu službu i došao do mnogih drugih kroz druge mogućnosti.
Prijatelji, molitva premješta planine. I također nas može pokrenuti u našim brakovima kako bismo mogli provesti sve što Bog ima za nas. Prva Ivanova 5,14-15 nas uvjerava da sve što tražimo po Božjoj volji, On će čuti. I ne samo to, On će to izvesti. On će to učiniti:
„I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što išćemo po volji njegovoj, uslišava nas. A ako znamo da nas uslišava, što god išćemo, znamo da već imamo to što smo od njega zaiskali“ (1. Ivanova 5,14-15).
Zašto ne donijeti sve Njemu u molitvi – ne samo velike stvari – već sve? Bilo da je vezano za vaš brak, vašu obitelj, prijatelje, službu ili čak vaš osobni život, emocije, brigu, nadu – sve?
On čuje.
Stalo mu je.
On je prisutan. Obećavam.
Ali nemojte me samo uzeti za riječ – pitajte Njega.
Nebeski Oče, molim te povećaj moju vjeru u molitvu i daj mi želju da više komuniciram s tobom u vezi svega. Daj mi da vidim tvoje ruke i srce koje će odgovoriti na moje molitve i svaki dan me približiti k tebi. U Isusovo ime, Amen.
Autor: Tony Evans; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crosswalk.com
