„Zazivanje Isusove krvi“ je nauk koji se može pratiti unazad do nekih prvih vođa pokreta Riječi vjere. Kada ljudi govore o „zazivanju Isusove krvi kroz molitvu“ misle na praksu „zagovaranja“ Kristove sile nad bilo kojim i svakim problemom pomoću izraza: „Zazivam Isusovu krv nad _______.“
„Zazivanje Isusove krvi“ nema nikakve osnove u Pismu. Nitko u Bibliji nigdje ne „zaziva krv“ Krista. Oni koji „zazivaju krv“ čine to kao da je nešto čarobno u tim riječima ili kao da je time njihova molitva nekako moćnija. Ovaj se nauk rađa iz pogrešnog i krivovjernog gledišta da molitva zapravo nije ništa više od načina manipulacije da Bog učini ono što želimo, umjesto da molimo da bude Njegova volja.
Čitav pokret Riječi vjere temelji se na lažnom nauku da je vjera sila i ako molimo s dovoljno vjere, onda nam Bog jamči zdravlje, bogatstvo i sreću, te će nas izbaviti od svakog problema i svake situacije. U tom pogledu, Bog je jednostavno način zadobivanja onog što želimo, a ne svet, suveren, savršen i pravedan Stvoritelj kakvim ga otkriva Biblija.
Oni koji uče ovu zabludu Riječi vjere imaju uzvišeno gledište na čovjeka i naše „pravo“ da zazivamo ono što želimo i zadobijemo Boga da reagira onako kako želimo. To je u suprotnosti s istinskom biblijskom vjerom prikazanom u Pavlovom životu i njegovom pristupu trpljenju i kušnjama. Pavao je napisao da „svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu, bit će progonjeni“ (2. Timoteju 3,12).
No, Riječ vjere uči da ako trpimo ili smo bolesni ili se borimo protiv grijeha, to je zato što nemamo dovoljno vjere ili ne zazivamo Isusovu krv i ne tražimo ono što je s pravom naše. No, ne vidimo da Pavao zaziva Kristovu krv ili zahtjeva ono što je „s pravom njegovo“ kada se suočavao s kušnjama i progonstvima. Umjesto toga, vidimo njegovu nepokolebljivu vjeru u Krista bez obzira na situaciju: „Znam komu sam vjerovao i uvjeren sam da je on uzmožan zalog moj sačuvati za onaj dan“ (2. Timoteju 1,12).
Pavao kaže: „Naučio sam biti zadovoljan u kojem god stanju bio. Znam i živjeti skromno, znam i obilovati. U svemu sam se i na sve navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u onomu koji mi snagu daje — Kristu“ (Filipljanima 4,11-13 VB). Pavao je vjerovao samo u Krista, i mogao je s pouzdanjem reći: „I izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen“ (2. Timoteju 4,18).
„Zazivanje krvi“ na način kako se obično prakticira ima više zajedničkog s misticizmom – recitiranjem magične formule i nadanjem se da će ostvariti – nego što ima s biblijskom molitvom. Govoriti određene stvari ne čini naše molitve magično moćnijima. Nadalje, nije potrebno zazivati Kristovu krv da bi se pobijedilo Sotonu. On je već pobijeđen, i ako smo uistinu nanovo rođeni, Sotona nema nikakvu moć nad nama od onoga što Bog dopušta za svoju svrhu i slavu. Kološanima 1,13-14 govori o tome savršeno jasno: „On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje krvlju njegovom — oproštenje grijeha“ (VB).
Umjesto „zazivanja Kristove krvi“ za zaštitu ili moć, kršćani trebaju poslušati zapovijed u Jakovljevoj 4,7: „Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu, i pobjeći će od vas!“ Umjesto da prakticiramo nebiblijski model molitve, trebamo slijediti jednostavne smjernice Pisma – voditi čisti život pred Bogom, zarobljavati sve naše misli i ne davati mjesta grijehu, priznavati naše grijehe kada padnemo na te prve dvije smjernice, i stavljati na sebe punu Božju opremu kao što se navodi u Efežanima 6,13-17.
Biblija nam daje brojne upute za pobjedonosan život u Kristu, a zazivanje Isusove krvi nije jedna od njih. Očišćeni smo Kristovom krvlju, i On je naš Veliki svećenik i posrednik koji „svagda živi da se zauzima za nas“ (Hebrejima 7,25). Kao Njegove ovce već jesmo pod Njegovom zaštitom; jednostavno trebamo živjeti iz dana u dan pouzdajući se u Njega za ono što nam je već obećao i pružio.
