Vjerojatno ste upoznati s “molitvom grešnika”. Možda ste je čak i molili u nekom trenutku svog života. Ali što je to molitva grešnika?
Molitva grešnika često se povezuje s evangelizacijama Billyja Sundaya (1862.-1935.) početkom 20. stoljeća.
Sljedeći primjer molitve grešnika preuzet je s evanđeoske udruge Billy Graham:
“Dragi Gospodine Isuse, znam da sam grešnik i molim Te za oproštenje. Vjerujem da si umro za moje grijehe i ustao od mrtvih. Odvraćam se od svojih grijeha i pozivam Te da uđeš u moje srce i život. Želim vjerovati i slijediti Te kao svog Gospodina i Spasitelja. U Tvoje ime. Amen.”
Ova je molitva za svakoga tko je povjerovao Evanđelju i želi izravno razgovarati s Gospodinom. Mnogi novoobraćenici molili su kada su ispovjedili svoju vjeru u Gospodina.
Kako netko može povjerovati u radosnu vijest?
Tako vjera dolazi iz propovijedanja, a propovijedanje je najavljivanje riječi Kristove. (Rimljanima 10, 17)
Reformator Martin Luther došao je do vjere u Krista dok je razmišljao o stihu u Rimljanima 1, 17 koji kaže: “Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.” Prije nego što se nanovo rodio samo vjerom u Krista, Luther se oslanjao na svoja djela i pobožna nastojanja da uđe u raj. Obratio se snagom Duha Svetoga. Uostalom, “nitko ne može reći: “Gospodin Isus” osim u Duhu Svetom” (1. Korinćanima 12, 3).
Kada osoba dođe do vjere u Krista, ne samo da je nanovo rođena nego je i otkupljena, oprošteno joj, spašena je i opravdana. Obraćeni ljudi su “djeca Božja” (1. Ivanova 3, 1).
Nakon što je Duh Sveti opunomoćio učenike na dan Pedesetnice da postanu odvažni svjedoci za Krista, Petar i Ivan su govorili narodu i “mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.” (Djela 4, 4) Ovi novoobraćenici nisu molili “molitvu grešnika”, ali bi to rado učinili da su ih Petar i Ivan pozvali da mole takvu molitvu.
Kada netko prvi put povjeruje u radosnu vijest, molitva grešnika daje novom vjerniku prekrasan način ne samo da ispovijedi svoju vjeru u Isusa, već i svoju iskrenu želju da živi za Njega.
Što je s ljudima koji su molili molitvu grešnika ranije u životu, a danas su ipak neobraćeni?
Kao što je Isus objasnio u Prispodobi o sijaču (vidi Matej 13, 3-9), neki ljudi gube interes za poruku za koju se u početku činilo da rado prihvaćaju. Đavao i svijet, zajedno s kušnjama i iskušenjima, mogu odvratiti i obeshrabriti ljude koji su prethodno dali određenu mjeru mentalnog i verbalnog pristanka na Evanđelje. Nažalost, kada sjeme Evanđelja padne na kamenito tlo, nema trajnog korijena ni ploda.
Novoobraćenici su obično zahvalni što mogu ponizno razgovarati s Gospodinom u molitvi kada su pozvani da to učine. I dok mnogi vjernici nikada nisu molili molitvu grešnika, svaki vjernik upućuje Gospodinu različite molitve koje proizlaze iz istinskog pokajanja i spasonosne vjere u Njega.
Isto tako, neki Kristovi sljedbenici nikada nisu posebno “pozvali Isusa u svoje srce”. Pa ipak, Krist živi u svakoj osobi koja se obrati (vidi Rimljanima 8, 10; Efežanima 3, 16-17; 2. Korinćanima 13, 5). Vjera u Evanđelje ne zahtijeva da upotrijebite određenu frazu: “Pozvao sam Isusa u svoje srce.” Neki vjernici izražavaju svoju vjeru i predanost Kristu drugim svetim riječima i božanskim izrazima.
I tako, vidite, spasenje ne ovisi o molitvi grešnika, ali spasenje zahtijeva obraćenje, jer Duh Sveti stvara vjeru snagom Evanđelja. Apostol Pavao je napisao: “Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku.” (Rimljanima 1, 16)
Duh Sveti stvara pokajanje i vjeru kroz propovijedanje Evanđelja. Neki novoobraćenici su odmah pozvani da mole određenu molitvu, dok se drugi na kraju mole Gospodinu vlastitim riječima kao odgovor na primanje besplatnog dara vječnog života na nebu (vidi Efežanima 2, 8-9).
Spasenje je dano svakome tko zazove Isusovo ime u pokajanju i vjeri, a nečija sigurnost u spasenje raste oslanjanjem na Božju Riječ i povjerenjem u obećanje ponuđeno u Evanđelju (vidi Ivan 3, 16).