Za to sam triput molio Gospodina da prestane. (2 Kor 12,8)
Cijeli život, ako je proživljen iskreno po vjeri u potrazi za Božjom slavom i spasenjem drugih, može se usporediti s kršćaninom koji ide u selo zaraženo bolešću. Patnja koja dolazi dio je cijene života gdje ste u poslušnosti Božjem pozivu.
Kada smo odlučili slijediti Krista putem kojim On odredi, izabiremo sve što taj put uključuje pod Njegovom suverenom providnošću. Stoga, sva patnja koja dolaze na putu poslušnosti patnja je s Kristom i za Krista – bilo da je riječ o tumoru ili svađi.
To „izabiremo“ – to jest, voljno idemo putem poslušnosti gdje će nam doći patnja i ne gunđamo protiv Boga. Možemo se moliti – kao Pavao – da se patnja makne (2 Kor 12,8); ali ako je Božja volja, prihvaćamo je na kraju kao dio cijene učeništva na putu poslušnosti koji vodi u nebo.
PROČITAJTE: Naša patnja ima božansku svrhu: Doznajte što Bog čini po njoj!
Sva iskustva patnje na putu kršćanske poslušnosti, bilo zbog progona, bolesti ili nesreće, imaju nešto zajedničko: prijetnja su našoj vjeri u Božju dobrotu i kušaju nas da ostavimo put poslušnosti.
Stoga, svaka pobjeda vjere i ustrajnost u poslušnosti svjedočanstva su Božje dobrote i Kristove dragocjenosti – bilo da je neprijatelj bolest, Sotona, grijeh ili sabotaža. Stoga, sva patnja, bilo kakve vrste, koju pretrpimo na putu svoga kršćanskog poziva patnja je „s Kristom“ i „za Krista“.
S Njim u smislu da nam patnja dolazi dok hodamo s Njim po vjeri i u smislu da je pretrpljena u snazi koju On daje kroz službu suosjećanja Velikog svećenika (Heb 4,15).
Za Njega u smislu da patnja testira i dokazuje našu vjernost Njegovoj dobroti i snazi, i u smislu da otkriva Njegovu vrijednost kao svedostatnu nadoknadu i nagradu.
Autor: John Piper; Izvor: Radosnavijest.com/Desiringgod.org
