Jer svatko tko moli, prima (Luka 11,10).
Moli ako nisi primio. Najteže je moliti. Čeznemo za nečim i želimo nešto pa čak i trpimo što nam želje nisu ispunjene, ali molimo tek kad se nađemo na granici očaja. Molimo jer osjećamo da nismo duhovno stvarni.
Jesi li ikad molio iz dubine svoje potpune nesposobnosti i siromaštva? ”Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka išta od Boga” (Jakov 1,5), ali se uvjeri da ti doista nedostaje mudrosti prije nego moliš za nju.
Ne možeš sagledati duhovne stvarnosti kad si to zaželiš. Najbolje je, kad svatiš da nisi duhovno stvaran, moliti za Duha Svetoga, na temelju obećanja Isusa Krista (Luka 11,13). Duh Sveti je onaj koji u tebi ostvaruje sve što je Isus učinio za tebe u životu.
”Jer svatko tko moli, prima.”
To ne znači da nećeš dobiti ako ne moliš, ali znači da sve dok ne dođeš do točke da moliš, nećeš primiti od Boga (Matej 5,45).
Biti kadar primiti znači da si došao u odnos s Bogom kao Njegovo dijete, i zatim shvatiš i ocijeniš umnim, moralnim i duhovnim razumijevanjem, da to sve dolazi od Boga.
”Ako komu od vas nedostaje mudrosti…” Ako shvatiš da ti nedostaje, to je stoga što si došao u vezi s duhovnom stvarnošću. Nemoj se ponovno zalijepljivati nekim razumskim tumačenjima.
Riječ ”moliti” zapravo znači ”prositi”.
Neki su ljudi dovoljno siromašni da budu zabrinuti za svoje siromaštvo, a neki od nas smo dovoljno duhovno siromašni da pokazujemo svoju zabrinutost.
A ipak nećemo primiti ako molimo s očekivanjem nekog razultata u svojem umu, jer molimo iz požude, a ne zbog siromaštva.
Siromah ne traži iz nekog razloga osim što je potpuno bespomoćan u svojem bolnom siromaštvu.
Ne stidi se prositi. Blaženi su siromašni u duhu (Matej 5,3).
Autor: Oswald Chabmers
