Oh, paradoks ljudskog tijela. Kao je prekrasno i kako je, grozno.
Oni imaju oči kojima mogu vidjeti, briljantnost našeg Stvoritelja bit će prikazana sljedećeg mjeseca na ljetnim olimpijskim igrama, kada će se najbrža, najjača i tijela s najboljom izdržljivošću natjecati za zlato. Za neke će to biti vrhunac njihove ljudske slave. Za druge će doći veliko razočaranje, čak i poniženje. Nama ostalima isto su tako poznata naša tijela, kao instrumenti slave i poniženja.
Osim sportskih postignuća, mnogi od nas žive u slavi vida i okusa, pokreta tijela, ravnoteže i koordinacije, stjecanja i usavršavanja novih vještina. Naše tjelesne sposobnosti možda nisu olimpijske kvalitete, ali mogu biti zapanjujuće u svojoj raznolikosti i preciznosti, posebno u usporedbi s daleko ograničenijim i više usredotočenim sposobnostima životinja i s obzirom na žal invaliditeta.
U isto vrijeme, koliko smo upoznati s tjelesnom slabošću, sramom i poniženjem?
Bog je stvorio brata magarca
Kad C.S. Lewis citira svetog Franju o ljudskom tijelu, i on govori o slavi i poniženju:
”Čovjek je imao tri pogleda na svoje tijelo. Prvo je pogled onih koji su ga nazivali zatvorom ili “grobnicom” duše, onih kojima je tijelo ”vreća izmeta”, hrana za crve, prljava, sramotna, izvor ničega osim iskušenja za loše ljude i poniženja za dobre. Zatim postoje drugi, za koje je tijelo slavno. No treći imamo gledište za koje je sveti Franjo osmislio izraz, nazvavši svoje tijelo “bratom magarcem””.
Lewis zatim komentira: ”Sva trojica mogu se razumjeti; ali kladio bih se na svetog Franju”. Zatim nastavlja:
”Magarac je apsolutno u pravu, jer nitko razuman ne može ni poštivati ni mrziti magarca. To je korisna, čvrsta, lijena, tvrdoglava, strpljiva, ljupka i ljuta zvijer; zaslužuje u jednom trenutku batinu u jednom mrkvu; i patetično i apsurdno je lijepa. Stoga tijelo”. (Četiri ljubavi, 93)
Davno prije Lewisa, apostol Pavao isto je tako govorio o našem sadašnjem “tijelu poniženja” ili sōma tēs tapeinōseōs, kao i o našem nadolazećem “tijelu slave”. (Filipljanima 3, 21) Ono što Biblija uči o ljudskom tijelu nije jednostavno, nego strukturirano. Stvoriteljev dizajn je veličanstven, čak i u ovom sadašnjem dobu, sa svojim slojevima grijeha i prokletstva. Možemo samo zamisliti koliko su sposobna i lijepa bila ta prva dva tijela koje je Bog stvorio, prije nego što su pala u grijeh. Ne živimo u Edenu, niti smo kao kršćani došli u našu vječnu domovinu u Sionu, koja će doći.
Priča tijela
Oni koji su u Kristu, mi naša tijela promatramo kroz slojeve: slojeve otkupiteljske povijesti. Naša tijela nisu samo zastrašujuće i čudesno složena, nego su ključno složena. Razumijevanje naše prošlosti kao ljudi, naše budućnosti, koju imamo u Kristu i naše sadašnjosti, koju živimo u Duhu, ključno je za propisno uvažavanje, discipliniranje i upotrebljavanje naših tijela do maksimuma u ovom životu. Stoga, ponovimo priču.
1. Grijeh je zgrabio naša tijela.
Nakon prisjećanja toga da je Bog dizajnirao i stvorio naša tijela, i da je ”tijelo za Gospodina, a Gospodin za tijelo” (1. Korinćanima 6,13), sljedeća istina koje se treba prisjetiti jest da smo mi i da su naša tijela, s nama, pali.
Grijeh razara naša tijela, ne samo zbog učinaka prokletstva u kojem smo rođeni, nego i zbog naših vlastitih želja za činjenjem zla, koje su kažnjive. Tijela koja nam je Bog dao kako bismo bili Njegova slika, dok se krećemo Njegovim stvorenim svijetom, postala su tijela grijeha i smrti. (Rimljanima 6,6; 7,24; 8,10) Nisu više izvorna stvorenja prije pada, niti nadolazeća neprolazna tijela, ona su sada “smrtna tijela” (Rimljanima 6,12; 8,11), obeščašćena zahvaljujući našem grijehu. (Rimljanima 1, 24). Bit će nam suđeno za ono što radimo u tijelu (2. Korinćanima 5,10) i svi osim Božjih odabranih, bit ćemo bačeni, dušom i tijelom, u pakao. (Matej 5,29; 30; 10, 28)
2. Sam Bog je postao tijelo.
Ta odluka o otkupljenju, koja je zapanjujuća na mnoštvo načina, počinje s utjelovljenjem, kada je sam Bog uzeo ljudsko tijelo u osobi svog vječnog Sina. Ne samo da je postao tijelo koje je bilo poput naših ljudskih tijela, nego se i odrekao svog ljudskog tijela do smrti na križu, kako bi pokrio naš grijeh i spasio nas. (Filipljanima 2,8)
Ako počnemo čitati Bibliju s pitanjima o vlastitom tijelu, jedno od prvih iznenađenja odnosit će se na to koliko Novi zavjet govori o fizičkom tijelu Isusa Krista. (Rimljanima 7, 4; 1. Korinćanima 10,16; 11, 24; 27; 29) Njegovo ljudsko tijelo prekretnica je u priči o našim tijelima. Isus je ponio naše grijehe u svom tijelu na drvo. (1. Petrova 2,24) Hebrejima 10, vrlo jasno stavlja Psalam 40 na Isusove usne, dok je bio na ovome svijetu kao čovjek: ”Tijelo si mi pripravio. Evo, došao sam vršiti volju tvoju, Bože”. (Hebrejima 10,5–7; Psalam 40,6–8) U Hebrejima 10,10 piše ovako: “U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek”.
Budući da su grijeh, njegovo prokletstvo i smrt zarazili naše duše i tijela, božanski je Sin uzeo i ljudsku dušu i tijelo i predao svoje tijelo, kroz požrtvovnu smrt, kako bi spasio nas, naše duše i tijela, koji smo s Njim povezani vjerom u Njega.
3. Bog sam boravi u našim tijelima.
Sljedeći i vjerojatno onaj dio priče o tijelu koji se najčešće zanemaruje, jest da sam Bog ne samo da je postao čovjekom u Kristu, nego da također sada prebiva u svom narodu, po svom Duhu Svetom. Kada 1. Korinćanima 6, 19 kaže: “Vaše je tijelo hram Duha Svetoga u vama, kojega ste dobili od Boga”, naglasak nije na tomu koliko su naša tijela zadivljujuća. Umjesto toga, središte je spektakularna stvarnost, da se sam Bog, u svom Svetom Duhu, nastanio, tako reći, “u nama”; jer smo dobili Duha. Ovo je gotovo previše dobro da bi bilo istinito. To je vijest koju treba primiti s vrstom eksplozivne radosti, koja dolazi “sa strahom i trepetom”. (Filipljanima 2,12)
Pavao ovo jednostavno objašnjava, o čemu čitamo u Rimljanima 8, 9-11:
”A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama”.
U slučaju da ste propustili, ako ste u Kristu, “Krist je u vama”; Njegov Sveti Duh, Kristov Duh, “prebiva u vama”, kako Pavao piše tri puta. Više u nama ne boravi grijeh, nego sada imamo i Duha koji prebiva u nama. Naša ljudska tijela postala su hramovi, obitavališta Boga, koji se nastanio u nama po svome Duhu.
4. Proslavljamo Boga svojim tijelima sada.
Sada, zbog Kristova djelovanja izvan nas, zbog Njegovog ljudskog tijela i zbog djelovanja Njegovog Duha u našim vlastitim dušama i tijelima, živimo na slavu Božju. Tako nam 1. Korinćanima 6,19-20 kaže: ”Ne pripadate više sebi, jer ste skupo plaćeni. Proslavite dakle Boga svojim tijelima”.
Naša tijela poniženja već su, iako još ne u potpunosti, postala oruđe za Božju slavu. Ona postaju otkupljena kako pozitivno slavimo Boga kroz naše osjećaje i djela ljubavi prema Bogu i bližnjima, i dok negativno ”po Duhu usmrćujemo vlastita tijela”. (Rimljanima 8,13)
Dakle, molimo se poput Pavla sljedeće: ”kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću – kako uvijek tako i sada – Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću”. (Filipljanima 1, 20) S obzirom na dubinu i sveprisutne učinke grijeha u našim tijelima, mogli bismo pomisliti da trebamo izaći iz tih tijela kako bismo slavili Boga, ali zbog Kristova tijela i prebivališta njegova Duha u našim tijelima, sada možemo slaviti Krista i slavimo Boga u našim tijelima. Dakle, u Kristu shvaćamo kako su naša tijela “za Gospodina” (1. Korinćanima 6,13). Dok smo nekoć svoja tijela predavali grijehu, sada ih prikazujemo Bogu kao žive žrtve. (Rimljanima 12,1) Mi ne žrtvujemo svoja tijela za Krista na način na koji je on žrtvovao svoje tijelo za nas, to jest, otkupiteljski. Umro je i uskrsnuo za naš spas. Živimo za Njega, što bi moglo dovesti do smrti, kao oni koje je On spasio. Njegova požrtvovna smrt je uzrok; naš požrtvovni život je rezultat. I u tu svrhu discipliniramo naša tijela (1. Korinćanima 9,27), ne dopuštamo da grijeh zavlada našim smrtnim tijelima (Rimljanima 6, 12) molimo i djelujemo kako bi naša tijela bila besprijekorna do dana dolaska Krista. (1. Solunjanima 5,23)
5. Iščekujemo spektakularnu ”nadogradnju” naših tijela.
Naša će budućnost, vječnost, biti utjelovljena i to bolje nego što smo očekivali. Na taj Kristov dan koji dolazi, dogodit će se sljedeće: ”Krist će preobraziti tijelo poniznosti naše, da bude jednako tijelu slave njegove, po sili, kojom može i sve sebi pokoriti”. (Filipljanima 3, 21) Ovdje živimo, kao što je živio i Isus, u stanju poniženja. Čak i dok doživljavamo neke od izvornih slava naših ljudskih tijela, one su kratkotrajne. Ubrzo starimo ili trpimo tragedije i gubitke i sve više shvaćamo kakvo je stanje poniženja ovaj život za naša tijela. Ako se Krist prije toga ne vrati, uskoro ćemo proći kroz poniženje smrti. Ali za one koji su u Kristu, sramota smrti ustupit će mjesto slavi uskrsnuća. Naša prirodna tijela bit će posijana, u smrti, poput sjemena koje će niknuti i procvjetati, kroz Kristovu silu uskrsnuća, u tijela slave poput Njegovog uskrsnulog tijela.
”Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno”. (1. Korinćanima 15, 42-44)
Napomena: radit će se o duhovnim tijelima. Ne duhovnim tijelima, u smislu duhova i prikazanja, nego će se raditi o duhovnom tijelu, koje će biti prikladno za puninu Duha Svetoga, u svijetu u kojem će biti novo nebo i nova Zemlja.
Slavite Čovjeka nebesa
Ako ste u Kristu, vaše uskrsnulo tijelo bit će spektakularno. Nema više bolova. Nema više prehlada i gripe. Nema više uganuća, nagnječenja i slomljenih kostiju. Nema više srčanih i moždanih udara i raka. Nema više razornih fizičkih i mentalnih invaliditeta. Uskoro ćemo zasjati poput Sunca u našim savršenim, snažnim, neprolaznim, proslavljenim ljudskim tijelima. Najbolji dio svega toga nije kakvo će biti naše tijelo, nego koga će nam naša neprolazna tijela i duše pomoći u upoznavanju, u uživanju u blizini i u slavljenju Čovjeka nebesa.
”I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga”. (1. Korinćanima 15, 49)
Naš fokus na novom nebu i novoj zemlji neće biti naša tijela. Naša savršena tijela uklonit će mnoge smetnje koje smo iskusili u prošlim tijelima. Nova će tijela služiti u slavljenju našeg Velikog Kralja, Krista. Ali žarište u slavi bit će ono što mi kao kršćani upravo sada željno iščekujemo: Čovjek s neba.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net
