Moja žena nije prala kosu tijekom kemoterapije. Kemoterapija joj nije dopuštala da pere kosu šest mjeseci. Liječenje raka dojke također joj je oduzelo snagu i sliku o sebi.
Kada sam počeo prati Debbinu kosu, nakon što je počela izlaziti iz toga, to je bilo zato što joj je bila potrebna moja pomoć. Više joj ne treba moja pomoć, ali i dalje joj s vremena na vrijeme dam šampon. Jedina promjena je način na koji je podržavam.
Debbina ograničena snaga prisilila ju je da sjedne pod tuš. Kemoterapija je tako temeljito izbrisala njezinu izdržljivost da je čak sjedila na stolici dok se brisala ručnikom ili prala zube. Nije mogla držati ruke uz glavu dovoljno dugo da opere kosu, čak ni da sjedi.
Kada smo počeli, brzo je postalo jasno da moja ideja o pravoj temperaturi vode ne odgovara njezinoj. Proveo sam vrijeme podešavajući slavinu, tražeći mjesto koje nije bilo ni prevruće ni prehladno za moju dragocjenu Zlatokosu.
Također sam naučio kako joj nježnije trljati kožu glave nego što sam to obično radio. Kako je bila nagnuta licem prema dolje, pobrinuo sam se da stavim ruku preko njezinog čela dok sam prskao vodu kako joj ne bi dospjela u oči.
Bila joj to prilika da joj pomognem
Dajući joj prvi šampon, znao sam da mogu učiniti više od toga da joj operem glavu. Bila je to prilika da joj pomognem da ponovo počne osjećati dobro. Nije se osjećala ženstveno ili lijepo. Moja ambicija bila je da je od nesretne, koja je tražila pomoć od mene, pretvorim u sretnu ženu koja je voljela što se brinem za nju.
Klečati je bilo neugodno. Rub umivaonika je bio pretežak da bih se oslonio na njega. Uvijek joj je voda prskala po odjeći. Kada bi se okupala, nije joj se sviđala duga šetnja do svoje stolice u kupaonici do kraja procesa. Umjesto toga, zamolila me da joj operem kosu pod tušem.
Upozoren na načine kako joj pomoći da se bolje osjeća, ponudio sam da operem sve: njezino tijelo i kosu.
Sve što je trebalo napraviti bilo je da se opusti i uživa. Sapunao sam ruke umjesto da koristim krpu. Oprao sam joj ruke, noge, leđa, grudi i trbuh.
Pobrinio sam se da je nagnem naprijed kako bih mogao oprati i isprati intimne dijelove. Pomogao sam joj da se nagne naprijed kako bih joj mogao oprati leđa. Kada sam završio s pranjem kose, proveo sam dodatno vrijeme ispirajući je, praveći buku oko usmjeravanja vode preko njenih ramena i niz leđa. Ispiranje je bilo toplo, ali također sam želio da se osjeća posebno.
Lijepa promjena
Dok se brisala ručnikom, Debbie mi je rekla da je iskustvo tuširanja bila lijepa promjena. Bilo je to malo maženja. Meko, sporo, toplo pranje mojim rukama bilo je veliko poboljšanje u odnosu na vrijeme kada sam je kupao spužvom na krevetu, žureći da se ne ohladi. Počela je osjećati malo prirodnije nakon mjeseci neprirodnih učinaka jakih lijekova, ćelave glave i zračenja. Zamolila me da joj perem kosu pod tušem gotovo svaki vikend do kraja ljeta.
Kosa joj je ponovo narasla i kovrčavost je brzo nestala. Njena prirodna boja kose vratila se s malo sijede. Duža kosa bila je jedini znak napretka koji je Debbie mogla vidjeti. Morao sam istaknuti sva druga poboljšanja u snazi i izdržljivosti, koja su napredovala sporije i bila manje očigledna.
Do kolovoza, Debbie je mogla podnijeti cijeli proces tuširanja. Mogla je sama prati kosu. Također je uživala što sam ja ušao i oprao umjesto nje. Nazvala je to slatkim malim bijegom od dosadne rutine oporavka.
Njezin moral dobio je veliki poticaj kada je kosa narasla dovoljno da je trebalo ošišati. Neposredno prije kemoterapije, ošišala je kosu na vrlo kratku piksi frizuru. Očekivala je da će izgubiti kosu i nije htjela da se bavi pronalaženjem velikih komadića na svom jastuku.
Godinu dana kasnije, s kosom otprilike iste dužine kao prije, prvi put je posjetila frizerski salon kao preživjela od raka. Konačno je ponovno otkrila interes za odabir naušnica i odjeće koju će nositi.
Izliječena je od raka
Debi nije smatrala da su najraniji trenuci tuširanja bili intimni. Trudila se proći kroz njih. Zajednički tuš shvatio sam kao priliku da joj pružim nježne dodire i napravim stvari za nju točno onako kako je željela. Dobili smo ohrabrujuće signale da je činim sretnom. Kratak osmijeh nakon što sam se našalio bio je prvi osmijeh koji sam vidio od početka kemoterapije. Bila je iznenađena kada sam komentirao njezin osmijeh.
Debbino liječenje raka završilo je prije nekoliko godina. Izliječena je. Sada je prilično jaka. Mislim da je lijepa. Najvažnije je da, konačno, ona misli da je lijepa. Ima punu kosu i njena koža ponovno ima zdrav sjaj. Vratila se redovitim posjetima frizerskom salonu. Vratila se u duge šetnje sa mnom. Ponekad joj ponudim da operem kosu, ponekad želi da se istuširam s njom.
Debbie me pohvalila posljednji put kad sam joj oprao kosu. Rekla je da sam temeljit. Volim biti temeljit, djelomično da produžim vrijeme koje provodimo zajedno pod tušem, ali prvenstveno da joj pružim najbolju njegu. Zadovoljstvo mi je brinuti se o njoj. Malo intimnosti dobro je za oboje. Nema loše strane u tome da nastavi podizati njen moral i sliku o sebi pranjem kose. To je dobro za zdrav odnos.
Ova priča prikazuje koliko su sitne, ali pažljive geste od neizmjerne važnosti u vezi, osobito u teškim trenucima. Pranje kose, iako možda jednostavan čin, postalo je simbol njihove ljubavi, njege i zajedničkog oporavka, pokazujući koliko je važno brinuti o svojoj partnerici, fizički i emocionalno, u svim fazama života.
