Nikada neću zaboraviti zastrašujući snahin krik s kata kada je oko 21:00 sat na podu kupaonice ugledala naizgled mrtvo tijelo moje 12-godišnje nećakinje. Tog poslijepodneva, na putu iz škole, popila je 27 tableta za spavanje (Sanvala) kako bi si na najbezbolniji način oduzela život.
Nikome o tome nije govorila, niti jednim pokazateljem nam nije dala naslutiti da joj se u glavi vodi borba sa suicidalnim mislima. A mi tog trenutka, sat i pol nakon što se vratila kući, nismo znali ni zbog čega se srušila ni što se točno događa. Jedina stvar koja nas je zanimala je diše li ili je preminula. Hvala Bogu, disala je.
Susjed i brat su je uspjeli prenijeti s kata u auto, dok sam ja u panici pokušavao ukucati broj Hitne pomoći. Savjetovali su nam da odmah krenemo prema vinkovačkoj bolnici te se sretnemo na putu kako bi medicinsko osoblje na vrijeme moglo intervenirati.
U autu smo bili brat, snaha, ja i nećakinja, koja je ležala na strašnjem sjedalu bez svijesti. Sjećam se da su u tom trenutku jedine riječi koje smo brat i ja mogli izgovoriti bile: ”Isuse, Isuse, spasi joj život. Prubudi je. Molimo te. Isuse…” Nakon nekoliko minuta vožnje i našeg zazivanja imena Isus, nećakinja je počela pokazivati neke znakove života – otvorila je oči i pomaknila ruku, no i dalje je bila bez svijesti.
Pri dolasku u bolnicu, ispumpali su joj želudac i priključili na aparate, te nas izvijestili kako joj je stanje kritično, a tako će ostati sljedećih 24 sata. Premda je bilo vidljivo nekoliko ostataka tableta koje je popila, nisu znali o kojem je točno broju riječ, budući da je kutiju u kojoj su bile tablete bacila na mjestu gdje ih je popila. Bude li joj se stanje pogoršalo i ne bude li došla svijesti, rekli su da će nas nazvati ili da mi njih nazovemo ujutro poslije 7:00 sati.
Cijelu večer i noć se u nama nastavila odvijati bolna agonija u kojoj smo si postavljali pitanja što će biti s njom, hoće li preživjeti, koliko je doista tableta popila, a više od svega: koji je razlog pokušaja samubojstva, gdje smo pogriješili, što je u tom trenutku mislila i zašto bi si to napravila. Koliko god sam je predavao Bogu i molio za nju, bojao sam se da će javiti najgore.
U 7:00 i nešto me probudio glasni plač moje majke, njezine bake, koja je čula da je sve u redu. Prve riječi koje mi je uplakani brat izgovorio tog jutra bile su: ”Isus je odgovorio na naše molitve, spasio ju je. Samo Isus je mogao to učiniti!”
Ovaj užasni događaj me vratio 2.000 godina u prošlost te podsjetio na sličan događaj kada je Isus probudio još jednu 12-godišnjakinju za koju si mislili da nema nade, a zabilježio ga je evanđelist Luka u svom evanđelju:
Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. (Luka 8,40-42)
Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: »Umrla ti kći, ne muči više Učitelja.« Čuo to Isus pa mu reče: »Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!« Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: »Ne plačite! Nije umrla, nego spava!« No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. On je uhvati za ruku i povika: »Dijete, ustani!« I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo. (Luka 8,49-55)
Divno je znati da u svakoj situaciji možemo doći nekome tko nas je spreman saslušati i voljan pomoći, našem Velikom Liječniku. On želi da Njemu donesemo sve naše terete i boli. Naš bol i teret je bila Laura, koju smo Mu predavali. Dok smo poput obitelji ove djevojčice nastavili paničariti i bojati se da će se dogoditi najgore, Isus je te noći bio među nama, te nam upućivao iste riječi: »Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!« i ”Ne plačite! Nije umrla, nego spava!”.
Liječnici se čude kako je mlada djevojčica mogla preživjeti predoziranost s tolikom količinom opasnih tableta za spavanje i drugi dan ustati kao da se ništa nije dogodilo, no mi smo svjesni da je isti onaj Isus koji je probudio 12-godišnju Jairovu kćer, probudio i našu dragu Lauru. Na vlastitoj koži iskusili smo Njegovu ljubav, silu i moć!
Autor: Nenad Adžić
