Moj problem s molitvom

Imate li vi problem s molitvom poput mnogih vjernika koji slabo mole ili misle da je molitva gubitak vremena?

Jedna od stvari koja je toliko utjecajna u kršćanskom životu, tako važna, a opet, gotovo uopće nije predmet rasprave, jest molitva.

Iako se danas sve više govori o molitvi, ona još uvijek nije u središtu pažnje – nije kontroverzna tema, ne privlači toliko klikova poput rasprava o LGBT pitanjima ili kulturnim ratovima.

Molitva je, za mnoge, “dosadna”. Ona se često svodi na sjedenje sam u sobi, slično kao monah, gdje se odvajaš od svijeta i obraćaš Bogu. I, iskreno, većinu vremena u molitvi ne čujemo nikakav konkretan odgovor od Boga, pa postavljamo pitanje: čemu molitva služi?

Ipak, Pismo jasno kaže: “Molite bez prestanka.” Isus podučava svoje učenike kako moliti, a molitva se čini kao neizostavan dio kršćanskog života. No, čak i kao netko tko vodi YouTube kanale posvećene Isusu, osobno se i dalje borim s molitvom. Ovaj transkript videa YouTubera Daily Disciple donosi njegovo istraživanje o tome što molitva zapravo znači i kako ju ja mogu bolje integrirati u svoj život.

Kao dijete, bio sam veliki teolog. Znao sam puno teoloških pojmova, volio sam slušati podcaste o vjeri i često bih se volio javiti za završnu molitvu. Kad bi netko rekao: “Tko želi moliti za obrok?”, ja bih uvijek bio taj. U to vrijeme, bilo je u meni prave želje za zahvalnošću Bogu, ali moram priznati da je bilo i elementa performansa. Želio sam da me drugi vide kao duhovno zrelog i odgovornog, a to je ponekad moglo postati više kao predstava nego istinska molitva. Čak je i Isus upozorio na to, govoreći o ljudima koji se mole kako bi ih drugi vidjeli.

Molitva je izazov

Sada, kao odrasla osoba, molitva mi često predstavlja izazov. Lakše mi je čitati Bibliju ili evangelizirati, jer tada imam osjećaj da nešto postižem, da radim nešto konkretno. No, u molitvi, kada maknemo sav performans i vratimo je njezinoj jednostavnoj, božanskoj formi, ne osjećamo uvijek da nešto postižemo. Dapače, često se osjećamo kao da ne činimo ništa, već samo molimo Boga da intervenira jer mi sami nismo u mogućnosti.

Jedna od prepreka s kojima se suočavam jest ta da Bog već zna što mi treba. Isus je to rekao u Mateju 6: “Ne koristite mnogo riječi jer vaš Otac zna što vam treba prije nego što ga zamolite.” Pa, ako Bog već zna što mi treba, zašto onda uopće trošiti vrijeme na molitvu? Također, ponekad imam osjećaj da neću ništa naučiti iz molitve. Volim čitati knjige i učiti nove stvari, ali u molitvi često ne dobivam taj osjećaj.

Molitva često ne mijenja situacije onako kako bismo mi htjeli

Još jedan izazov je što molitva često ne mijenja situacije na način na koji bih ja to želio. Ponekad se molim i nešto se dogodi, a ponekad ne. Ponekad ne molim toliko, a stvari svejedno ispadnu dobro. To me ponekad vodi u skeptičan način razmišljanja.

No, ono što sam kroz vrijeme naučio jest da je molitva proširenje odnosa s Bogom. Nije samo dužnost, već radost koju možemo doživjeti. Ali ta radost nije uvijek očita, jer još nismo u potpunosti iskusili što znači biti u zajedništvu s Bogom. Kao da imate dopisnog prijatelja kojeg nikada niste osobno upoznali. Sviđa vam se što vam piše ohrabrujuće riječi, ali nemate pravu želju susresti ga jer mislite da je to nepotrebno.

Moj odnos s Bogom često je više nalik odnosu suradnika nego odnosu oca i sina. Kao suradnici, imamo zajednički cilj – gradimo Božje kraljevstvo. Optimiziramo procese i molitva se ponekad svodi na provjeravanje statusa projekata ili traženje “povišice” u obliku usluga koje trebamo od Boga. Ali odnos s Bogom kao s Ocem je nešto sasvim drugo – to je odnos u kojem nema agende, gdje želimo provoditi vrijeme s Njim jer jednostavno uživamo u Njegovoj prisutnosti.

Što sam više razmišljao o tome, shvatio sam da često gomilam svoje vrijeme kao “mali škrtić”. Želim zadržati svoje vrijeme za sebe, smatrajući ga svojim, a Bogu ga dajem samo kad mislim da “zaslužuje” dio. No, stvarnost je da je sve naše vrijeme Božje. Sve pripada Njemu jer nas je stvorio i otkupio.

Ona nas mijenja

Molitva je poziv na ranjivost, na to da se otvorimo Bogu i da Ga pustimo u naše najdublje misli, strahove i potrebe. Ona nas mijenja. Kroz molitvu učimo se osloniti na Boga i priznati da bez Njega ne možemo ništa. Iako to nije lako i tek sam na početku tog putovanja, vjerujem da je molitva ključan dio našeg odnosa s Bogom.

Ako i vi imate slična iskustva s molitvom, volio bih čuti vaše priče i kako vi prolazite kroz ovo.

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše ocjenjeni
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

NAJNOVIJE!