Vrlo mnogo ljudi misli da su spašeni zato što žive dobrim životom. Oni se oslanjaju na svoju moralnost da ih spasi.
Prijatelju moj, očekivanje da te tvoja moralnost spasi je isto što i pokušaj da se podigneš potežući pertle svojih cipela.
Ako bi moralan, ispravan život mogao spasiti, zašto je onda Krist umro? Od kakve je vrijednosti Njegova smrt? Ako možeš spasiti samoga sebe, onda ti On ne treba.
Kad bi mogao dospijeti u nebo svojim trudom, povikao bi: “Pogledajte me; došao sam ovamo zato što sam živio divnim životom. Bio sam toliko dobar, moralan i ispravan da me je Bog pustio. Spasitelj mi nije bio potreban. Nisam se obazirao na Krista; spasio sam samoga sebe.”
Ali ne, prijatelju moj, tisuću puta ne! Nitko nikada neće tako govoriti, jer nitko ne može živjeti životom koji je dovoljno dobar da bi zadovoljio Boga.
“Sva naša pravda (je) kao nečista haljina,” (Izaija 64,6) kaže Bog. “Nema pravednoga – baš ni jednoga.” (Rimljanima 3,10) “Svi su zgriješili” (Rimljanima 3,21), dakle svima je potreban Spasitelj.
U svakom slučaju, ako si pravedan – samopravedan, onda Krist nikada nije došao za tebe. On je rekao: “Nisam došao zvati pravedne nego grešnike na pokajanje” (Luka 5,32). Jesi li pravedan? Onda, prijatelju moj, tebi Krist ne treba.
“Nisam razbojnik, nisam nepravedan, nisam preljubnik,” rekao je farizej. “Nisam kao ovaj carinik. Pravedan sam.” A carinik je oborio oči, udarajući se u prsa govoreći:
“Bože, budi milostiv meni grešnome”. Isus je opravdao carinika, a osudio farizeja (Luka 18,9-14).
Znaš da nisi pravedan. Zašto ne bi htio da tvoji prijatelji znaju tvoje misli? Zar onda misliš da bi mogao stajati u prisustvu svetog Boga?
Kažeš mi da u ovoj sobi nema prašine. Dozvoli suncu da je obasja. Pogledaj sada taj zrak svjetlosti. Nema prašine!? Svuda lebde milijuni čestica.
Kažeš da si pravedan. Ali pričekaj trenutak. Dopusti bijeloj svjetlosti Božje svetosti ući u svoje srce. Što ćemo sada? Pokvarenost, zloba, nečistoća. Jednom riječju, grijeh.
Petar je povikao: “Gospodine, ja sam grešan čovjek.” Job je uzviknuo: “Ja sam mali.” Izaija je rekao: “Jao meni!” Ti ljudi su u svoje vrijeme bili najbolji, najmoralniji i najispravniji. Ali kada su vidjeli Gospodina, vidjeli su sebe onakve kakvi su stvarno bili.
Evo svjedočanstva jednog dželata: “Uvijek sam bio bogobojazan, religiozan čovjek. Trudio sam se voditi pošten, moralan život i u svom odnosu s drugima, pokušao sam slijediti “zlatno pravilo “. (Zlatno pravilo glasi” “Sve što želite vama čine ljudi, činite i vi tako njima “(Matej 7,12).) Vrlo sam se zalagao da budem dobar muž i otac. Kad god mi se dogodilo da pogriješim, to nikada nije bilo zato što se nisam iskreno trudio živjeti ispravnim životom.”
Zvuči dobro, zar ne? Ali to, u stvari, ništa ne valja. Sve je samo “ja”. On govori o svojoj iskrenosti i moralnosti, i o svome trudu da drži “zlatno pravilo”. Ali, gdje je Krist? On se ne spominje. On tvrdi da je religiozan čovjek, a ne čovjek koji je spašen. Ne spominje novo rođenje, ni riječi o tome da je primio Krista. On hoće da bude svoj vlastiti spasitelj i svoju nadu temelji na osobnoj moralnosti. Kakvog li lažnog temelja! Pa ipak, ima na milijune onih koji su kao on.
Zar ćeš i ti stajati na svojoj pravednosti? Prijatelju moj, ti znaš da nisi pravedan. Ako bi se usporedio s drugima, mogao bi se i pokazati u lijepom svjetlu; ali kada se usporediš s Božjim mjerilima, nikako ih ne dostižeš! Bog zahtijeva savršenu pravednost i ima samo Jedan koji je posjeduje. To je Isus Krist. Ako si odjeven u Njegovu pravednost, bit ćeš primljen; ako nisi, bit ćeš osuđen. Tvoja pravednost ne valja; nikada ne zadovoljava.
Mogao bi činiti sve najbolje, ali tvoje najbolje nikada neće proći na Božjem ispitu. No, činiš li ti svoje najbolje? Jesi li ikada dao sve od sebe? Znaš da nisi. Mnogo puta si mogao učiniti malo bolje, i ako je tako, onda nisi učinio najbolje što si mogao. Nitko i nije. Budi sada iskren i pogledaj činjenicama u lice. Ti i sam znaš da činiš najbolje što možeš.
Dakle, prijatelju moj, tebi treba Krist. Samo će bijela odjeća njegove pravednosti da te izvede. Kao i izgubljeni sin, i ti moraš odbaciš svoje prljave haljine, i dozvoliti Njemu da te obuče u Njegovu potpuno čistu odjeću. (Luka 15,11-32) Prihvati Njegove zasluge, a ne traži svoje.
Autor: Oswald J. Smith
