Neki od čitatelja mogli bi se zapitati zašto bi bilo tko postavio takvo pitanje. ”Naravno da možete! Kako biste inače dijelili Evanđelje”?
Kršćani koji vjeruju u općenito pokajanje i oprost, odnosno da je Krist umro za svakog pojedinca, nikada ni ne pomišljaju na ovakvo pitanje.
Takvo se pitanje postavlja samo kod onih kršćana koji vjeruju u ograničeno otkupljenje. Ograničeno otkupljenje znači da je Isus svojom smrću spasenje učinio mogućim za svakoga, ali sigurnim ni za koga. Osigurao je spasenje za ograničeni i veliki broj kršćana iz svakoga naroda: one koje Mu je Otac predodredio. (Ivan 6, 38-39) Na temelju ovog pogleda, nitko od onih za koje je Krist umro neće u konačnici biti osuđeni, (Rimljanima 8, 34) a svi oni za koje je Krist umro bit će spašeni. (5, 10)
No s obzirom na to da Bog nije predodredio sve za spasenje (Ivan 17, 9), to znači da na temelju ovog tumačenja, Krist nije umro za sve ljude, što znači da ne mogu biti svi spašeni. Isus je umro za svoje ovce, a nisu svi ljudi dio Njegovog ovčinjaka. (10, 11; 26) Isus je umro za svoju Mladenku, a nije svatko dio te Njegove Mladenke. (Efežanima 5, 25; Otkrivenje 19, 7-8)
Budući da ne možemo znati ni po čemu osim po vjeri koja spašava tko su te ovce, to dovodi do pitanja možemo li ljudima, za koje smatramo da su nevjernici, reći da je Isus umro za njihove grijehe. Jer nakon svega, kako možemo biti sigurni?
Nezgodno pitanje
Da neke stvari razjasnimo: Ja sam pastor koji vjeruje u definitivno pomirenje. Vjerujem u argumente koje sam upravo sažeo. Točnije, obično ne kažem pojedincima izravno da je Isus je umro za njih, bilo da se radi o mom običnom propovijedanju ili u osobnim razgovorima.
No ipak shvaćam da je ovo teško pitanje, koje zahtijeva veliku pozornost. Možemo propovijedati Evanđelje bez izravnog spominjanja izbora, ali bilo bi nam teško propovijedati Evanđelje bez spominjanja toga da je Krist umro za nevjerne grješnike. (1. Korinćanima 15, 1-3; 1. Timoteju 1,15; 1. Petrova 3,18) S obzirom na ovo, nije teško za shvatiti zašto bi pitanje o tome koji su grješnici nevjerni bilo od velike važnosti. Netko bi se mogao upitati: “Kakva korist od kajanja, ako ne možemo biti sigurni da se odnosi na svakoga od nas”?
To je vjerojatno razlog zašto reformirani teolozi, o kojima čitam, rijetko odgovaraju na ovo pitanje s jasnim “ne”, nego s nečim poput “ne, ali” ili čak “da, ali”. S obzirom na to, dopustite mi da se pozabavim ovim praktičnim pitanjem, nakon čega bih ponudio savjet objema stranama: onima koji se odluče na postavljanje ovog pitanja i onima koji to ne čine.
Za sve one koji će u svoju evangelizaciju uključiti izraz ”Isus je umro za vas”
Najprije trebamo biti sigurni da od ovog izraza ne radimo veću stvar od onoga što on predstavlja. Shvatite na primjer, da u Djelima apostolskim nema evangelizacijskih propovijedi u kojima se koristi ovaj precizan jezik. Ako su Petar i Pavao mogli evangelizirati bez izgovaranja “Isus je umro za vas”, onda to ne biste trebali pretvarati u indikacijski tekst za provjeru ispravnosti teologije.
Drugo, pripazite na to da oni koji vas slušaju i koji još uvijek ne vjeruju, znaju da neće biti spašeni sve dok ne povjeruju i dok se ne pokaju. Većina kršćana to razumije, ali ne bismo trebali pretpostaviti da to razumiju i ne kršćani. Ako informacija koja kaže da je Isus umro za njega dovodi do toga da se čovjek osjeća sigurno u činjenju svoga grijeha i u svojoj nevjeri, to nije dobro. Kao što Isus uči: ”Ako se ne obratite, svi ćete isto tako propasti”. (Luka 13,3; 5)
U konačnici, pobrinite se za to da oni koji ne vjeruju mogu podjednako spoznati što je to Božji gnjev, kao i što je to Božja ljubav. Na moje iznenađenje, jednom sam čuo evangelizatora kako govori nevjerniku: “Bog se ne ljuti na tebe”! Objasnio je da budući da 1. Ivanova 2,2 Krista naziva ”pomirnicom”, to jest, žrtvom koja uklanja gnjev za grijehe cijeloga svijeta, Bog se više ni na koga ne smije ljutiti. Ali to je u potpunoj suprotnosti s onime što je napisano u Ivanu 3,36: ”Tko god vjeruje u Sina, ima život vječni; tko ne posluša Sina, neće vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu”.
Sve dok ljudi ne povjeruju, Bog je još uvijek ljut na njih. Zapravo, samo nam Božji gnjev pomaže da Njegovu ljubavi doživimo nešto što je veće od obične sentimentalnosti.
Za one koji neće upotrijebiti izraz ”Isus je umro za vas” kao dio svoje evangelizacije
Prvo, nemojte se naljutiti kada drugi koriste ovaj izraz. Oni možda ne vjeruju u konačno otkupljenje, ali ono što obično misle pod tim riječima je nešto poput „Isus je umro na takav način da ako povjerujete u njega bit ćete spašeni“, što je ono u što i mi vjerujemo.
Drugo, što se tiče riječi koje koristite, nemojte biti oprezniji po tom pitanju od apostola. Ako ste pažljiviji u pogledu biranja riječi od Svetog pisma, to može opravdati zabrinutost drugih koja kaže da kalvinizam ubija evangelizaciju. Petar i Pavao možda nisu rekli nevjernicima da je Isus umro za njih, ali su tijekom svoje evangelizacije izrekli slične stvari:
- ”Obećanje je za vas”, odnosno obećanje Duha Svetoga i oproštenje grijeha. (Djela 2,39)
- ”Bog je poslao Isusa da vas blagoslovi, tako što će svakoga od vas odvratiti od svoje zloće”. (3,26).
- ”Svatko tko u njega vjeruje, prima oproštenje grijeha njegovim imenom”. (10,43)
- ”Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i bit ćeš spašen”. (16,31)
Zato se ne bojte govoriti u skladu s onime kako govori Biblija, čak i ako zvuči ”arminijanski”. Malo je propovjednika bilo tako predano konačnom pomirenju kao Charles Spurgeon. No opet su ga često napadali ”hiper-kalvinisti”, jer je u svom obraćanju nevjernicima bio previše slobodan u svom jeziku. To je zato što Spurgeonov cilj nije bio zadovoljavanje tvrdokornih kalvinista; on je tražio način kako pridobiti duše za Boga i kako raditi stvari Bogu na čast.
U konačnici, pobrinite se za to da nevjernicima pomognete u tome da osjete i Božju ljubav i Božji gnjev. Evanđelje upozorava, ali i zavodi. D. A. Carson jednom je primijetio da je, kada su ga mladi, reformirani propovjednici pitali smatra li da je u redu kad kaže nevjernicima da ih Bog voli, njegov odgovor je glasio: “Naravno da kažem neobraćenima da ih Bog voli”. Iain Murray je to ovako izrazio:
”Istina je da Duh Sveti koristi istinu kako bi nas osvjedočio o grijehu. Ali osvjedočenje o grijehu nije dovoljno kako bi ljudi došli Kristu. Osvjedočenje o grijehu govori samo o Božjoj svetosti; ono grješniku ne govori ništa o Božjoj spremnosti na oprost. Za to je potreban nastavak istine. Samo objava ljubavi može uvjeriti grješnika u Božju spremnost na oprost. Ljubav je velika privlačnost. Ljubav stoji na prvom mjestu u evanđeoskom pozivu. I ovu ljubav treba naviještati kao ‘Radosnu vijest’; ne ljudima kao izabranima, nego ljudima kao grješnicima”.
Božja dobrota, ne samo Njegova moć, vodi ljude do pokajanja. (Rimljanima 2, 4)
Potpuno otkupljenje ne poriče Božju univerzalnu ljubav; ono je produbljuje prepoznavanjem Božje posebne ljubavi. Kao što muškarac može i treba voljeti saku ženu, iako svoju ženu voli na jedinstven način, tako i Isus može voljeti sve ljude (vidi Marko 10,21), iako svoju Zaručnicu voli na jedinstven način. Ovo je jasna poruka iz poslanice Efežanima 5, 25. Evanđelje potpunog pomirenja uči da je Isus umro za svoju Zaručnicu na poseban način, ali se onda okreće i poziva ljude u taj odnos. ”Duh i Zaručnica govore ‘Dođi”’. (Otkrivenje 22,17) Ako budemo dijelili Evanđelje s ovakvom vrstom strasti, sumnjam da će se itko pitati je li Isus zaista umro za njih.
Autor: Justin Dillehay; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospecoaliiton.org koje vrijedi za Novizivot.net.
