Želim potpunu nazočnost Božju. Želim plivati u njegovoj rijeci ljubavi. Želim potpuno oproštenje svih svojih grijeha, ali više od oproštenja, želim oslobođenje. Što je oproštenje bez oslobođenja?
Znam da je Gospodin obećao oprostiti mi i sedam puta u jednom jedinom danu. Znam da su njegova ljubav i oproštenje za sve generacije. Znam da ako priznam svoje grijehe, vjeran je on i pravedan da mi ih oprosti i očisti me. Ali nije dovoljno da su nam jučerašnji grijesi oprošteni i da smo od njih očišćeni. Ja trebam oslobođenje od sile grijeha koji me tako lako zavodi, oslobođenje iz ropstva svih strasti, oslobođenje od lanaca sve grješnosti.
Znam da Riječ Božja obećava oslobođenje. Znam mnoge retke Pisma koji govore o hodanju u Duhu da bi se izbjegle požude tijela. Znam upozorenja da bježimo od svih požuda. Mnogi reci Pisma o pobjedi nad svijetom preplavljuju mi um, ali postoje trenuci kad ne nalazim ključ. Kako ti reci djeluju u praksi u mom svagdašnjem životu? Što zapravo znači hodati u Duhu? Znači li to da nikada više neću pasti? Dijete stalno pada dok uči hodati. Odrasli se spotiču i padaju. Možete li pasti čak i dok hodate u Duhu, zatim se dići i ponovo hodati, postajući sve jači dok hodate?
Bože, potrebno je da si tu! Ako nisi tu u mojim trenucima suše, tad nemam nade. Moraš biti tu, zvati me, čeznuti za mojim glasom, čeznuti za mnom kao otac za svojim djetetom. Ako ne, život mi nema značaja.
On ne može dići ruke od mene dok bolujem. Da, moje je tijelo slabo. Da, uvijek iznova ga iznevjerim. Da, rekao sam mu tisuću puta na godinu da mi je žao. Da, obećao sam da ću ostaviti svijet i sve u njemu, ali povremeno kao da ne mogu održati svoju riječ. Da, postoje neki trenuci kad se osjećam kao najgori grešnik, kao varalica, kao nevjerno i nedostojno dijete. Da, osjećam se nedostojno misleći da mi se nikada neće približiti dok se osjećam tako jeftino i nezahvalno.
Ali ipak, usprkos svemu tome, nekako osjećam da nije daleko. Nekako čujem jasan i tihi glasić kako me poziva: “Dođi, dijete moje. Svjestan sam svega kroz što prolaziš. Još uvijek te ljubim. Nikada te neću napustiti niti ostaviti. Sa svime ćemo se suočiti zajedno. Ja sam još uvijek tvoj Otac i ti si moje dijete. Dođi, ne radi tvoje zasluge ili dobrote, već dođi radi zasluge tvoga Spasitelja, Isusa Gospodina.”
Nekako znam da će me on izvesti iz moga sušnog razdoblja. U sebi imam plamen koji se ne gasi. I kao da znam da će se obećanja ispuniti. U njegovo vrijeme i na njegov način on će pretvoriti sušu u rijeku ljubavi. Doći će mi njegova Riječ. Primit ću novo otkrivenje njegove volje, obnovljen duh i veći mir uma, sve zato što me ni ranije nikada nije iznevjerio.
Autor: David Wilkerson
