Nakon što je prošao kroz promjenu spola i godinama živio kao žena, akademski profesor je donio odluku da prigrli novi identitet čovjeka preobraženog vjerom u Krista.
Godine 2015., u dobi od 33 godine, Jonathan Gass započeo je svoju rodnu promjenu, prihvativši ime Andrea i nastojeći uskladiti svoj rodni identitet s onim što je opisao kao svoje “istinsko ja”. Godinama se podvrgavao hormonskim tretmanima, operacijama i pravnim promjenama, vjerujući da će mu tranzicija donijeti sreću koju je tražio.
“Osjećao sam se kao da konačno postajem ono što sam trebao biti”, rekao je Jonathan za The Gospel Coalition, objašnjavajući da se u to vrijeme također uključio kao transrodni aktivist. Podržavao je druge u njihovim tranzicijama i branio njihova “prava” na promjenu spola.
Međutim, neočekivano iskustvo počelo je ulijevati sumnje u njegova uvjerenja. Kad su ga zamolili da razgovara s tinejdžerima o pitanjima rodnog identiteta, Jonathan se osjećao nelagodno.
“Bili su premladi da bi donosili tako velike odluke kao što sam ja učinio. To me navelo da po prvi put preispitam ono u što vjerujem.”
Potraga za odgovorima
Čak i prije ovih sumnji, Jonathan je osjećao nezadovoljstvo. Unatoč fizičkim i pravnim promjenama, nikada nije uspio ostvariti ispunjenje kakvom se nadao.
“Postojale su karakteristike koje se nisu mogle promijeniti ili sakriti i to me duboko frustriralo”, rekao je.
U potrazi za odgovorima, Jonathan je zaronio u razne duhovne tradicije, od meditacije do istočnjačkih praksi povezanih s reinkarnacijom. Međutim, preko prijatelja kršćanina neočekivano se susreo s Evanđeljem po Mateju, tekstom koji mu je, prema njegovim riječima, “otvorio oči za Isusovu mudrost i dobrotu”.
Taj isti prijatelj pozvao ga je da prisustvuje bogoslužju u crkvi u Phoenixu (SAD), gdje je Jonathan našao gostoljubivo okruženje i zajednicu koja ga je bila spremna slušati.
“Mislio sam da će kršćani biti najkritičniji prema mom identitetu, ali ono što sam našao su ljubav i razumijevanje.”
Detranzicija i novi identitet
S vremenom je Jonathan odlučio napustiti svoj ženski identitet.
“Ostaviti Andreu bilo je oslobađajuće. Otkrio sam da ono što stvarno trebam nije novi identitet, već novo rođenje u Kristu.”
Danas otvoreno dijeli izazove i žaljenja s kojima se suočio, uključujući emocionalni i fizički učinak tranzicije i poteškoće u podržavanju filozofija za koje kaže da “ne donose transformaciju koju obećavaju”.
Jonathan vjeruje da njegovo iskustvo može poslužiti i kao upozorenje i kao izvor nade.
“Moje najveće postignuće bilo je shvaćanje da me Bog voli baš takvog kakav jesam. Ne postoji operacija ili vanjska preobrazba koja može zamijeniti snagu Kristove ljubavi. Moje me putovanje naučilo da istinska preobrazba dolazi iznutra i da su ono što nam najviše treba Božja ljubav i milost. To je ono što mi je spasilo život.”
