Mali princ najpoznatija je knjiga francuskog pilota Antoinea de Sainta-Exuperyja iz 1943. godine. Saint-Exupéry napisao ju je dok je živio u SAD-u. Prevedena je na preko 230 svjetskih jezika i dijalekta, i prodana u više od 80 milijuna primjeraka, tako da je to jedna od najprodavanijih knjiga svijeta. Njene misli aktualne su i danas. Pročitajte neke od njih.
Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo.
Ljudi više nemaju vremena bilo što upoznavati. Oni u trgovca kupuju već gotove stvari. Ali, kako nema trgovaca prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!
Oči su slijepe. Treba tražiti srcem.
Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio.
Govor je izvor svih nesporazuma.
Puno je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac.
Odrasle osobe vole brojeve. Kad im pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas neće zapitati o onom što je bitno. Nikad vam neće reći: “Kakva je boja njegovog glasa? Koje su mu najomiljenije igre? Da li skuplja leptire?” Nego vas pitaju: “Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko zarađuje njegov otac?” Tek tada smatraju da ga poznaju.
Ako kažete odraslim osobama: “Vidio sam jednu lijepu kuću od crvenih cigli sa geranijama na prozorima i golubovima na krovu”, oni nisu u stanju zamisliti tu kuću. Treba im reći: “Vidio sam kuću od sto tisuća franaka”. Tada će uzviknuti: “Kako je lijepa!”
Djeca trebaju biti vrlo strpljiva s odraslima.
Mi koji shvaćamo život, mi ne marimo za brojeve.
I ako ja poznajem jedan jedinstveni cvijet, koga nema nigdje osim na mom planetu, i koji jedna mala ovca može uništiti u jednom trenu, samo tako, jednog jutra, čak i ne shvaćajući što čini, zar to nije važno!
Treba od svakoga zahtijevati, ono što može učiniti. Vlast u prvom redu, ovisi o razumu.
Vi uopće ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite. Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu.
Lijepe ste, ali ste prazne. Čovjek ne može umrijeti za vas.
Ljudi sa tvoje planete, uzgajaju pet tisuća ruža samo u jednom vrtu i nisu u stanju da u njima nađu ono što traže A ipak, ono što traže, može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode.
Izgledat će kao da sam umro, ali to neće biti istina.
Čovjek je osamljen i među ljudima.
Mogao bih postati kao odrasli, koje zanimaju samo brojke.
Ruže su pune proturječnosti. Ali ja sam bio odviše mlad da bih znao voljeti.
Kud te noge nose, neće te dovesti daleko.
Tada mu nisam govorio ni o boama, ni o prašumama, ni o zvijezdama. Spuštao sam se na njegovu razinu. Pričao sam mu o bridžu, golfu, politici i kravatama. I veliki je bio strašno sretan što poznaje tako razborita čovjeka.
Trnje ne služi ničemu, ono je obična podvala cvijeća.
Moram podnijeti dvije – tri gusjenice, ako želim vidjeti leptire.
Ipak mi se on jedini ne čini smiješnim. Možda zato što se bavi nečim drugim, a ne samim sobom.
Kad hoćeš biti duhovit, dogodi se da malko slažeš.
Moglo bi se ugurati cijelo čovječanstvo na najmanji pacifički otok. Odrasli vam, naravno, neće povjerovati. Oni sebi utvaraju da zauzimaju mnogo mjesta.
Pitam se ne svijetle li zvijezde radi toga da bi svatko od nas mogao pronaći svoju.
A ljudi nemaju mašte. Ponavljaju što im se kaže.
Upoznajemo samo ono što pripitomimo.
Vrijeme koje si utrošio na svoju ružu, učinilo ju je toliko značajnom.
Samo djeca znaju što traže.
Ljudi se natrpaju u vlakove, ali ne znaju kamo će. Ušeprtlje se i vrte u krugu.
Ako je riječ o korovu, treba ga iščupati čim ga primijetiš.
Žalosno je zaboraviti prijatelja.
Ono što krasi pustinju, to je što se u njoj negdje skriva bunar.
Bilo da je u pitanju kuća, zvijezde ili pustinja, ono što čini njihovu ljepotu – nevidljivo je!
Izvor: Savjetnikuspjeha.com
